Datum objave: 30.10.2015

Svi Sveti

HRABRI LJUDI
 

Sveci nisu bili bojažljivi. Nisu uzmicali vrevi svijeta, da bi u samoći uživali blaženi mir. Samoću i mir su zaista ljubili, ali zato da bi tamo našli Boga, s Njime u molitvi razgovara­li, a zatim okrijepljeni i rasvijetljeni ušli usred života.

Imali su hrabrosti živjeti jednostavno, skromno i siromašno, dok su mnogi oko njih tražili sreću u raskoši, novcu i bogatstvu.

Imali su hrabrosti vraćati zlo dobrim, kletve molitvom, mržnju blagoslovom, nepravdu opraštanjem.

Dok je sve oko njih plakalo i gubilo nadu, hrabro su i mirno gledali u budućnost vjerujući, da sve što se događa vodi Bog i okreće ljudima na njihovo dobro.

Nisu bili slijepi, da ne bi vidjeli, koliko je ljudi na svijetu gladnih i žednih pravde. Imali su hrabrosti živjeti pravdu, raditi za pravdu, propovijedati pravdu moliti za pravdu, znajući, da pravdu ne može donijeti na svijet oružje i nasilje, nego samo ljubav.

Nisu odvraćali oči od tuđeg trpljenja. Nisu mimoišli ranjenika na cesti, nisu prekrstili ruke, uzdišući, tobože, ništa se ne može učiniti. Hrabro su zavinuli rukave i načinili, što se  dalo učiniti.

Među općenitim lovom za užicima i obožavanjem tijela, imali su hrabrosti očuvati srce čisto i dušu neokaljanu. Nije ih smetalo javno mišljenje, koje je takav život proglasilo nazadnjačkim.

Imali su hrabrosti trpjeti proganjanja radi pravde, biti zbog vjere nazvani nesuvremenim, radi poštenja biti odbačeni i radi Boga zapostavljeni. Imali su hrabrosti reći laži laž, grijeh grijehu, nevjera nevjeri, krađa krađi, iako ih je zato ošinuo mnogi sažalni pogled.

Nisu uzdisali i očajavali, nisu zazivali grom s neba na svoje protivnike. Znali su, da su na svijetu svjedoci viših vrednota. Zato su bili radosni. Ustrajali su u vjernosti svojoj savjesti, bili su svjetlo svijeta i sol zemlje, navjestitelji Boga među ljudima. Znali su, da će ovaj nesavršeni svijet i taj nesavršeni život zadobiti istom u vječnosti svoju dopunu.

Franc Cerar