Datum objave: 05.02.2016

"IDI OD MENE, GOSPODINE,

GREŠAN SAM ČOVJEK"

      Tako čujemo govoriti Petra u današnjem evanđelju, a vidimo da je to čovjekova sklonost od početka: pobjeći, sakriti se, odvojiti se. Tako se Adam sakrio kad je čuo da Bog dolazi, tako Izaija u strahu govori "Jao meni...oči mi vidješe Gospodina nad vojskama". Priznat ćemo da niti nama to iskustveno nije strano. U svim primjerima razlog je spoznaja svoje grešnosti.

      Izgleda da se preokret događa tek onda kada čovjek stvarnost svoje grješnosti spozna, konkretno prizna,  jednostavno i otvoreno kaže. Poput Petra. Nakon takve spoznaje i priznanja samome sebi i Gospodinu, čovjek čuje i riječ upućenu osobno njemu. To zovemo POZIV S POSEBNIM ZADUŽENJEM, ili jednostavno ZVANJE. Bog nas na nešto poziva.

      Možemo reći da je temeljni Božji poziv već "biti čovjek". Ne samo u značenju: "ljudski je griješiti". Biti čovjek, ovdje bi više značilo oslobađati se grijeha, jer nas grijeh čini manje čovjekom. Na taj način taj poziv nekako raste u poziv "biti kršćanin". Znači pitanja rješavati s Isusom, onako kako On kaže. I to u svakom životnom stanju: u mladosti i starosti, jesi li oženjen ili neoženjen, u svakoj profesiji, svuda si pozvan da budeš svet - da se oslobađaš grijeha i rasteš u dobru. Makar imao iskustvo "čovjek sam nečistih usana" (kao Izaija), ili "grešan sam čovjek, Gospodine" (kao Petar). Vidimo da Bog, Isus sve to zna. Poznata mu je i njihova i naša grešnost. Pa ipak, ili možda baš radi toga zove da budemo sveti. Biti svet znači u svim svojim suodnosima - prema Bogu, prema sebi, prema bližnjima – rješavati pitanja po Isusovim uputama.

      No postoje i specifični Božji pozivi: svećenički, redovnički, misionarski... To su pozivi za službu u kršćanskoj zajednici i velika su potreba zajednice. I ti pozivi još više uključuju poziv na svetost. A početak tog posvećivanja je pred Bogom i pred sobom i pred drugima priznati: Gospodine, nisam dostojan.

      Dozvoli ipak da Gospodinova riječ bude zadnja. Izaijino, Petrovo, i tvoje priznanje grešnosti nije Gospodina iznenadilo, razočaralo. On radi toga ne mijenja plan, dapače naglašava poziv i daje mu vrlo određeni smjer: "Ne boj se, od sad ćeš loviti ljude!", kaže Isus Petru.

      Na te riječi ni Petar ni ostali apostoli ne govore ništa, nego samo čine kako znaju da On hoće: ostavljaju sve i polaze za njim.

      IDI I TI ČINI TAKO.