Datum objave: 27.02.2016

DONOSITI PLODOVE VJERE

      Evanđelje govori o katastrofama o kojima učenici izvješćuju Isusa. Isus kao da se nimalo ne iznenađuje, nego podsjeća još i na druge. Daljnje Njegove riječi stavljaju naglasak na potrebu obraćenja, ako želimo da sve nas ne zadesi uistinu prava katastrofa.

      Odmah zatim Isus upozorava na krive zaključke koje ljudi na brzinu donose: da su nastradali zli, a koji nisu nastradali da su dobri. Mislite li i vi tako?, pita Isus učenike. Poučimo se i mi da ne bismo donosili krive zaključke. Ljudi lako zaključuju da su katastrofe kazna za grijehe, a oni koji nisu pogođeni nikakvim nevoljama da su pravedni. Isus naglašava da su svi ti događaji samo podsjetnik, upozorenje i poziv na obraćenje. A kako ostvariti to obraćenje? Pažljivije promotrimo prispodobu o smokvi.

      Prvo si postavimo pitanje, što mi mislimo, tko je ta "neplodna smokva"? Ako misliš da je to netko drugi, netko od tvojih ukućana ili prijatelja, tko je onda vinogradar? Tko je taj koji se treba brinuti o smokvi, okopati je, pognojiti, špricati je protiv nametnika i štetočina, ograđivati je od divljih zvijeri,...? Dolazimo li možda u napast da se osjećamo kao gospodari koji odmah zaključuju i donose odluku: treba to posjeći? Moramo si uvijek posvijestiti da smo ipak samo upravitelji, pomagači, da smo vinogradari čiji je posao samo uzgajati: zalijevati, obrađivati, obrezivati..., a što će se posjeći i potpuno odstraniti prepustimo odluci gospodara.

      U evanđeoskoj prispodobi vinogradar daje do znanja da je za neplodnost smokve ipak u velikoj mjeri i on kriv. Naredne godine posvetit će joj više pažnje. Baš toj koja je neplodna. Njena neplodnost je slaba ocjena za njega. To je zapravo njegova neplodnost, njegova beskorisnost.

      I mi imamo oko sebe dosta takovih neplodnih smokava. Spoznajemo li da su sve to znakovi, podsjetnici, upozoritelji na našu neplodnost u vjerskom životu? Osuđujući njih osuđujemo sebe. Zato prije nego popustimo napasti da drugoga osudimo, pitajmo se: što smo učinili za toga čovjeka? Želimo li uistinu njegovo dobro, njegovo spasenje? Isus je svojim učenicima zabranio suditi.

      Vjerujemo da ćemo pronaći barem nešto čime ćemo doprinijeti rastu i donošenju plodova, pa da se stablo, iako za sada ne donosi ploda, ne mora posjeći i baciti u oganj.

      Ovi dani su dani milosti, dani spasenja. Pozvani smo uključiti se u krčenje terena, u kopanje, obrezivanje, zalijevanje molitvom, postom i dobrim djelima, kako bi naša župna zajednica donijela duhovnog ploda. Vjerujem da nikome od nas nije svejedno hoće li naša vjerska zajednica ostati bez plodova vjere.