Datum objave: 03.06.2016

BOŽE, SVE ŠTO JE DOBRO OD TEBE DOLAZI – osobito gledanje na umiranje

Razumljivo je da čovjek uvijek prema smrti osjeća odbojnost i pokazuje sklonost od nje bježati. Na kraju svega u tome ne uspijeva. I razumljivo je da se protiv smrti buni.

Nije na mjestu da čovjek, što se osobito vidi kod vjernika, smrt pripisuje Božjoj volji – Bog je tako htio. Smrt nije Božji izum. Smrt ulazi u svijet po grijehu (Rim 5,12). Bog ne želi ničiju smrt, pa ni smrt grješnika, bezbožnika (Ez 33,11). Današnje nam prvo čitanje i evanđelje govore da Bog šalje u svijet svoje ljude, na kraju i svoga Sina kako bi spasio čovjeka od smrti. Ilija oživljuje sina žene koja ga je ugostila, a Isus uskrisuje sina jedinca majke udovice iz Naina. Uskrisivanje od tjelesne smrti samo je znak da nas Bog želi spasiti od vječne smrti. Duhovna smrt je najveća pogibao za čovjeka, i spasavanje od te vječne smrti je istinsko, pravo dobro. I to nam dobro dolazi od Boga.

A kako ćemo uzeti tjelesnu, vremenitu smrt? Ponajprije vidimo da je čovjek pred smrću bespomoćan, ali vjerujemo i vidimo da je Bog jači od svake smrti.

Katekizam Katoličke Crkve od br. 1010 do 1014 govori  nam o smislu kršćanske smrti:

Zahvaljujući Kristu, kršćanska smrt ima pozitivan smisao. "Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!" (Fil 1,21).

U smrti Bog čovjeka zove k sebi. Zbog toga kršćanin može prema smrti osjetiti želju kakvu je iskusio sveti Pavao: "Želja mi je otići i s Kristom biti" (Fil 1,23);

Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima; i pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima. (Pokojničko predslovlje)

Smrt je svršetak čovjekova zemaljskog hodočašća, svršetak vremena milosti i milosrđa koje mu Gospodin pruža da ostvari svoj ovozemni život prema Božjem nacrtu i da odredi svoju konačnu sudbinu. Kada završi "jedini tijek našeg zemaljskog života", više se nećemo vratiti da živimo druge zemaljske živote. Ljudi samo jednom umiru (Hebr 9,27). Poslije smrti nema "ponovnog rađanja" ("reinkarnacije").

Crkva nas potiče da se pripremimo za čas smrti ("Od nagle i nepripravne smrti, oslobodi nas, Gospodine"), da molimo Majku Božju da nas zagovara "na času smrti naše", da se utječemo svetom Josipu, zaštitniku dobre smrti:

U svakom činu i misli tako se vladaj kao da ćeš danas umrijeti. Bolje je čuvati se grijeha nego izbjegavati smrt. (Nasljeduj Krista).

Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru našu tjelesnu Smrt, kojoj nijedan čovjek ne može izbjeći. Jao onima koji umiru u smrtnome grijehu; blago onima koje smrt nađe po tvojoj svetoj volji,  jer im druga smrt neće nanijeti zla. (Sv. Franjo Asiški).