Jedanaesta nedjelja kroz godinu - C

BOŽE, JAKOSTI ONIH ŠTO SE U TE UFAJU

Mi ispovijedamo da je Bog svemogući. Božja svemogućnost osobito se očituje u ljubavi i praštanju. Bog stvara i daje, a onda opravdava, oprašta i obnavlja ono što čovjek iskvari. Glede svih tih potreba čovjek je bez Boga bespomoćan, a s Bogom, u Bogu, od Boga sve to dobiva te može ostvariti i ono što mu izgleda nemogućim. Po sebi čovjek je bespomoćan i u svojim pokušajima  da nešto ostvari, a pogotovo nije kadar popraviti što pokvari.

Po proroku Samuelu (1. čit.) Bog izričito govori kralju Davidu – naravno i nama – da je On taj koji nam sve daje, od kojega sve imamo. Bog je učinio od Davida tu veličinu do koje je došao. I te stvarnosti ne bismo smjeli zaboraviti, ne bismo je smjeli omalovažavati a pogotovo ne prezirati Boga i njegove darove. Sam kralj David na to je zaboravio i sve to Božje djelo je prezreo, kako ga kori prorok. Nažalost, i nama se previše olako događa da Božje djelo omalovažimo, ne vrednujemo pa i prezremo već samim tim što svoje djelo cijenimo više od Božjeg. Kako nam Sveto pismo govori, kad su ljudi vidjeli djela koja su bila ostvarivana po apostolima, pogotovo po Isusu, oni su slaviti Boga. Mi smo skloniji sebi pripisivati uspjehe kad se dogode, od ljudi očekivati pa i tražiti priznanja, a Božjoj volji pripisivati uglavnom nevolje koje se dogode.

Pravu bespomoćnost osjećaju oni koji u današnje vrijeme žele nešto ostvariti pošteno, ljudski, zauzeti se da kao vjernici daju doprinos obnovi naroda, istinskom boljitku. Evanđelje govori o grešnici koja je imala volju promijeniti svoj život, ali unatoč svemu nije uspijevala sve dok nije pristupila Isusu. Samo politički silnici i gospodarstveni moćnici smatraju da posjeduju potrebnu moć učiniti sve što treba. To je svojstveno društvu koje se gotovo potpuno pretvorilo u potrošačko i u kojem vrijedi uglavnom ono što se može potrošiti i čime se može zabavljati. Nadamo se da ima i onih koji cijene duhovne vrednote iznad materijalnih, a materijalne vrednuju kao sredstvo za ostvarenje onih većih. Isto se nadamo da ima onih koji su došli do spoznaje da su materijalna dobra Božji dar kojima Bog čovjeku krijepi i zemaljski život, a koja je potrebno i isplati se prinositi Bogu i koristiti ih po Božjoj uputi, kako bismo zadobili i pomoć za veća ostvarenja. To mi činimo našim bogoslužjem – osobito nedjeljnom sv. Misom. U nju  donosimo plodove zemlje i rada naših ruku. Te darove Bog preobražava da nam postaju duhovnom hranom i pićem po kojima nam Bog daje jakost za daljnja zalaganja u ostvarivanju pravih vrijednosti. Bože, mi se ufamo u te.