Izbornik
Oglasi župe TREĆA USKR. NEDJELJA A
Devetnaesta nedjelja kroz godinu - C
ISUS NAM BUDI NADU I POZIVA NAS NA BDJENJE
Budnost i iščekivanje Kristovog ponovnog dolaska čini srž naše vjere. »Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo« snažno ističe autor poslanice Hebrejima. U ovoj se ‘definiciji' otkriva da vjerujući snagom Duha Svetoga već posjedujemo ono čemu se nadamo. A čemu se nadamo? Čemu se smijemo nadati, možemo se pitati zajedno s velikim filozofom Kantom?
Prije svega mi se kršćani nadamo da će Bog u punini ostvariti on što nam je darovao u životu, smrti i uskrsnuću Isusa iz Nazareta. Naša nada i vjera nisu utemeljene na našem optimizmu, na našoj želji da sve bude dobro. Nada je nešto drugo nego optimizam. Nada se temelji na Božjem obećanju da u Kristu sve čini novo. U takvoj je vjeri i nadi živio i vjerovao Abraham. Mi se nadamo da se smisao stvarnosti ne iscrpljuje u banalnome, prolaznome, tako često ispunjenom neshvatljivom dimenzijom nasilja i zla. Kršćanstvo ne živi od pogleda unatrag nego od pogleda uprtog u Kristov ponovni dolazak zato jer zna da samo od njega dolazi spasenje i ispunjene nade.
Osim toga vjera i nada nas uvode u zbiljnosti koje ne vidimo. To je tako teško vjerovati, posebice danas kada sve želimo imati ovdje i sada, sve želimo opipati, od svega želimo imati neposrednu i veliku korist. Teško nam je vjerovati jer nam se čini da nam Bog više ne govori i da šuti. I zato je najveći problem nas kršćana danas upravo nedostatak vjere. Ništa drugo. Nikakvi razlozi i nikakve analize ne mogu nadomjestiti krizu vjere. Ako je onaj koji ne vjeruje nalik djetetu koje ne zna da postoji kruh, premda ga gladno traži, onda se nevjera današnjice, izvan i u Crkvi, može usporediti s tamnom noći duše Ivana od Križa. Danas problem nevjere, ističe Simone Weil, nije u tome ima li 'kruha' ili ne, nego u tome da smo se uvjerili kako nismo gladni. 0 tome lažemo sami sebi jer glad za Bogom nije pitanje samo vjerovanja nego je riječ o zbiljnosti koja je nedvojbeno prisutna u nama. Sigumo je da smo gladni Boga premda nam se čini da šuti ili da ga nema.
(Željko Tanjić: Čemu se smijemo nadati, Živo vrelo 8/2007)