Datum objave: 27.08.2016

RAČUNAM LI NA KAKVU DOBIT

"O USKRSNUĆU PRAVEDNIH"?

Za one koji ne vjeruju, nekako je razumljivo da svoj život kroje ne računajući na Boga, na Božju ponudu, na stvarnost vječnosti. Međutim vidimo da ista pogibao prijeti i vjernicima. Svi smo skloni organizirati svoj život tako da bi mogao funkcionirati i bez Boga. Da bi si čovjek i u tome sačuvao neku religioznost, spreman je "stvarati boga" na svoju sliku i "krojiti vjeru" po svom nahođenju. Takvima je onda teško spoznati i prihvatiti da se tu radi o zabuni, zapravo o prijevari. Oni jesu neki vjernici, ali je pitanje radi li se tu o vjeri u evanđelje, vjeri u Isusa Krista, o vjeri koju propovijeda Katolička Crkva.

Jedno od obilježja pravog vjernika jest poniznost. Isus u današnjem evanđelju govori o velikoj vrijednosti prave poniznosti. Ponizan čovjek ne smatra svoj sud najmjerodavnijim, sklon je drugima prepustiti prednost i u prosudbama i u donošenju zaključaka. Bit će otvoren riječi, poglavito riječi Božjoj i riječi Crkve i bit će u mogućnosti korigirati svoj stav. Obilježje pak samozvanog "vjernika" je njegova samodostatnost i sigurnost da on zna što je najbolje, da je on majmjerodavniji za sva pitanja – pa i za pitanja vjere, sve mora biti kako njemu odgovara. Velike se nevolje mogu dogoditi kada se takvom "vjerniku" dirne u njegovu vjeru i kad se mora iznijeti stvarna situacija. A stvarna situacija jest da tu nema vjere o kojoj govori evanđelje, tu nema vjere u riječi koje nam donosi Isus, da to nije vjera u Boga, to nije vjera u vječnost. Takav se mentalitet onda razvija u trgovačke odnose: Ti meni učini što te tražim, ja ću to platiti, a ti meni nemoj govoriti da tu nešto nije u redu.

 Ni jedna prijevara ne vodi dobru. Prijevara pak glede vječnosti, prema kojoj nas vodi vjera, doista može mnogima donijeti i vječnu nevolju. Ako u stvarnosti nema vjere, a sve se čini kao da je s vjerom sve u redu, doista se podržava prijevara koju bi trebalo uzeti sa svom ozbiljnošću. S takvom prijevarom ni jedan vjernik, a pogotovo svećenik ne može se pomiriti.

Temeljno pitanje vjere neka i za nas bude pitanje na koje nas upućuje današnje evanđelje: Računam li ja na neku dobit o uskrsnuću pravednih, na koju mogu računati samo ako kroz život idem u poniznosti i držim se Isusovih uputa?

I čuvajmo se opasnosti na koju nas upozorava mudra izreka iz prvog čitanja: "Nema lijeka bolesti oholnika, jer se opačina u njem ukorijenila." (Izr 3,28).