Prva nedjelja došašća - A

KAD SIN ČOVJEČJI DOĐE

HOĆE LI NAĆI VJERE NA ZEMLJI?

            Bog ima svoj plan sa svijetom, s nama. Osnovna pitanja za nas jesu:

            - Jesam li ja zainteresiran za Božji plan?

            - Vjerujem li ja da je Božji plan vrijedan moje pozornosti i zalaganja?

            - Vjerujem li da je moguće i da se isplati ostvariti ga?

            Kad se čovjek uhoda u nešto uistinu je teško to mijenjati. "Teško je starog konja učit voziti", čuje se u takvim prilikama. Papa Ivan Pavao II. je jednom u susretu s mladima rekao: "Mladi ljudi, kršćanin zna da se s Bogom uvijek može početi iznova." To nam svake godine želi posvijestiti vrijeme došašća, advent.

            Možda mi i jesmo dosta duboko ušli u svoj način života, u svoje navike, u svoje običaje, pa čak i u svoj način vjerovanja. Vjeru i Boga želimo oblikovati na svoju sliku. I sada sve to "prekovati" - ne izgleda baš jednostavno. Dapače, toliko izgleda nemoguće da niti ne pomišljamo na to. Mačeve i koplja jednostavnije je prekovati nego sebe. A vidimo da i to teško ide. Zapravo spoznajemo da je nemoguće prekovati koplja i mačeve ako prije nismo 'prekovali' sebe, svoja shvaćanja, način svoga zaključivanja, ako nismo promijenili svoj duh. Sv. Pavao bi rekao: ako se nismo zaodjenuli u Gospodina Isusa Krista (II. čitanje), ako nismo dozvolili da nas njegov Duh prožme izvana i iznutra i da nas preoblikuje.

            A kako bi hitno i nužno bilo potrebno prekovati svoju vjeru ??? !!! A još više u toj pravoj vjeri onda prekovati zloću u dobro! Činiti s Isusom čuda pretvaranja zla u dobro! Na to nas opet Gospodin poziva i u ovo  adventsko vrijeme!

            Kažu da nema čovjeka koji ne vjeruje. Pitanje je samo u koga i kome vjeruje. Zato imamo razloga staviti to u pitanje, govoriti o našem životu po vjeri. Svi vjerujemo. Jedino je pitanje može li Isus u našem vjerovanju pronaći sebe, može li prepoznati riječ svoga Oca, može li u nama pronaći svoga Duha?

            U jednom razgovoru o vjeri i vjerskoj praksi (što je inače teško pokrenuti)  jedan je kršteni čovjek dosta nelagodno pa i malo povrijeđeno reagirao. Pitao je kako mogu uopće postaviti pitanje o njegovoj vjeri, jer on uvijek ima za Božić bor, za Uskrs šunku i za Fašnik krafne. Time je razgovor o vjeri završio. Mogli bismo se pitati koliko bi tu snage i vremena, a osobito koliko bi vatre trebalo da se ta vjera prekuje tako da se pridružimo Isusu u čudesnim preobraženjima stvari za koje kao ljudi mislimo da nismo sposobni. S Isusom je čovjek sposoban činiti i čudesa!

            Hoće li Sin čovječji naći vjere na zemlji kada ponovo dođe, ovisi i o meni. I ovo došašće je poticaj da se u našoj vjeri pomladimo.