Datum objave: 09.12.2016

DOK HITIMO USUSRET...

Ulazna pjesma i Zborna molitva na početku bogoslužja stavljaju nas u stvarnost koja glasi: GOSPODIN DOLAZI, i u pretpostavku da mi Gospodinu HITIMO USUSRET. Prvo je istina, a drugo bismo trebali učiniti stvarnošću.

O toj stvarnosti prorok Izaija govori kao o Božjem planu koji je najavljen ali je još daleko, dok u evanđelju čujemo riječ Ivana Krstitelja o kraljevstvu nebeskom koje je sasvim blizu. Ta blizina nas poziva na korak koji treba pod hitno ostvariti. Ivan poziva na OBRAĆENJE za kojega više nema vremena za gubljenje. Nema se kad odugovlačiti.

Došašće govori o Gospodinovom dolasku, ali u isto vrijeme i nas poziva na potrebni korak. Koliko kao vjernici uistinu IŠČEKUJEMO Gospodnji dolazak, toliko se po sebi razumije da ćemo HITITI Njemu ususret. A to znači da u čekanju nismo pasivni promatrači. Riječ nam Božja iznosi stvarnost od Njegove strane koja glasi: DOLAZIM, i u isto vrijeme upućuje nam poziv koji glasi: DOĐI. Tako bi trebao glasiti i izgledati i naš odgovor: DOĐI, Gospodine Isuse, Maranatha, i u isto vrijeme: Evo DOLAZIM, Gospodine, vršiti volju tvoju.

Može nam izgledati da mi nismo potrebni obraćenja na koje Ivan Krstitelj poziva. Mislimo si, pa mi jesmo vjernici, neobično bi bilo da to netko stavi u pitanje, a razumije se da ne možemo (tako nam se barem čini) i činiti ono radi čega Gospodin dolazi i na što poziva i nas. Ivan kaže da nema smisla - nemojte se ni usuditi govoriti: Imamo oca Abrahama, nego je potrebno donositi djela obraćenja. Ako se to ne događa, ako se samo nešto zove lijepo a sadržaj tome ne odgovora. Ivan to stanje i takve sudionike naziva 'leglo gujinje'. I ne skanjuje se uputiti tako oštro upozorenje.

Neka u nama poraste radost na vijest: DOLAZIM. Ta radi se o našem Gospodinu. Neka ta vijest u nama urodi pozitivnim odgovorom na poziv: DOĐI, i neka nas zemaljske brige ne smetu da i dalje HITIMO Gospodinu ususret.