Sedma nedjelja kroz godinu - A

BUDITE SAVRŠENI!

Zborna molitva u Euharistiji na neki način uvodi u bit trenutnog okupljanja zajednice vjernih oko Isusa. Današnja ovako želi pokrenuti naše srce i duh: „Svemogući Bože, daj da budno osluškujemo poticaje tvoga Duha: da ti čujemo glas te ga riječju i životom slijedimo.“  Kako i na koji način uopće Božji glas slušamo, ili ne slušamo,o tome ovisi i da li ga onda i slijedimo!

Istinski slijediti poticaje Božjeg Duha imalo bi posljedice da nam ništa od Božjih darova neće promaknuti ili pokraj nas proći, a da u nama ne ostavi neki trag. Božji darovi i imaju svrhu oblikovanja naše ljudske stvarnosti kako bismo postali Kristovi, a onda i zajedno s Njime Božji – kako čujemo od učitelja naroda svetog Pavla u drugom svetom čitanju. To i jest, ili bi barem trebala biti težnja naše vjere. I sve dok u tom nastojanju ustrajemo, znak je da nije iz našeg života nestala nada koja nas na tu ustrajnost potiče!

U vrtlogu životne sebičnosti svih naraštaja sve do danas, sebičnosti koja na prvo mjesto života postavlja svoje osobne, ponajprije ovozemaljske interese, uvijek je bilo i onih koji su, nadahnuti Bogom, nazirali kako jedino ljubav može iz korijena mijenjati čovjekov život. Ne samoljublje nego ljubav usmjerena prema drugome, ljubav koja i nas same koji smo ishodište oplemenjuje. Izvor i vrhunac tog priopćenja ljubavi je sam Otac nebeski u Sinu kojeg nam je darovao! Ta Ljubav potpuno razara i uništava bilo kakovu osvetu u čovjekovom srcu. Osvetu koja često mnogostruko nadmašuje učinjenu nepravdu. Pa i sama pravednost, radi ljudske ograničene spoznaje koja ne može do u tančine odvagnuti što pravednost traži, postaje suvišna ako nas ljubav pokreče! I „vaga pravednosti“ nosi breme mnoštva nepravdi, dok ljubav daje kudikamo više nego to sama pravednost zahtijeva.