Datum objave: 24.02.2017

Ne budite pretjerano zabrinuti

U zbornoj molitvi današnjeg euharistijskog  slavlja  molimo Gospodina neka On prihvati kormilo svjetskih zbivanja  i sve vodi tako da u miru,  radosti i pravoj slobodi možemo prepoznati kako je služenje dragome Bogu najveći dar nama! Mnogi to neće ili ne žele prepoznati jer ih srce vodi drugačijim životnim stazama. U slobodi izabira, svatko može odabrati a da ga ni Bog u tome nasilno ne želi priječiti. Ta, za slobodu nas je stvorio! A kamo vlastita samovolja vodi? Evanđelist Matej, zabrinut za zajednicu koju vodi Isusovim poslanjem, često upozorava na dvojbe koga slijediti, kako bi ustrajali na putu za Gospodinom. A „nakane mnogih srdaca“ biti će razotkrivene od Gospodina dok dođe ponovno. (Usp. 1 Kor 4,5) I ne samo nakane nego i posljedice!

U svim vremenima mnoge zabrinutosti čovjeka čine nespokojnim, nesretnim. Matej Isusovim riječima nastoji utješiti i ohrabriti slušatelje, kako u ona teška vremena kada su trpjeli u ratnim nedaćama  i oskudici kao posljedici toga.  Tako i u današnja vremena, kada slušamo o mnogim strahotama koja se svijetom događaju oko nas. Strahovanja za živote, radi oskudice pa i gladi koju i u ovom obilju dara Božjega mnogi trpe! Strahovanja od nedostatka vode koju ljudska pohlepa sve više uništava. Ubijanja, nasilja i još štošta drugoga radi čega ljudi strepe. Isus nam govori o pretjeranoj brizi koja proistječe radi krivog životnog odabira! Jedan mislilac je to lijepo uobličio kako bi današnji „mudrosni“ čovjek lakše razumio:  „Čovjek koji se boji da će trpjeti već trpi jer se boji!“

Isus na početku današnjeg evanđelja kaže: „Nitko ne može služiti dvojici gospodara.“ U duhu dosadašnjeg razmišljanja,  ovo Isusovo upozorenje baca novo svjetlo na sve! Izaberemo li bogatstvo kao rješenje za sve naše brige, ono postaje božanstvo. I ma koliko ga god prikupili,  nikada nećemo biti sigurni da će nas riješiti svih naših briga i strahovanja! A odabir dobrog Boga kao jedino pravo životno  rješenje prepoznao je već davno Izaija u Gospodinovim riječima koja nam je prenio. A jesu li  i doprla do nas slušanjem prvog čitanja: „ Pa kad bi i koja (žena zaboravila svoje dojenče) zaboravila,  tebe ja zaboraviti neću.“ (Iz 49, 15)

Ako nismo pretjerano zabrinuti, možemo radosno svakodnevno živjeti. Isus nas na to poziva! Sutra, ako nam bude darovan, opet ga  radosno živimo očima uprtim u onoga  tko nas zaboraviti neće, jer „ dosta je svakom danu zla njegov.“  A možda dar „sutra“ i nećemo primiti!? „Kraljevstvo i pravednost njegova“ za nas koji vjerujemo ipak je kudikamo važnija od sutra!