Datum objave: 21.04.2017

POSLANI SMO SPASAVATI I DANAS

»Kao što mene posla Otac

i ja šaljem vas.«

         Tako Isus veli svojim učenicima u današnjem evanđelju. Isusova gesta kod izgovaranja tih riječi podsjeća nas na stvaranje. Kao što je Bog na početku Adamu udahnuo dah života, tako Isus, začetnik novoga stvaranja, udahnjuje učenicima Duha Svetoga. U njemu im daje punomoć opraštati grijehe. Po dijeljenu sakramenata primjenjuju se plodovi Vazmenog otajstva. Tako sakramente - na poseban način sakramente opraštanja - doživljavamo kao novo stvaranje. I u tom novom stvaranju zajednica Isusovih učenika ima veliko zaduženje.

         U prvom čitanju možemo vidjeti kako je to zaduženje razumjela i ostvarivala kršćanska zajednica u samim počecima. Osobito privlačno je bilo za njihove suvremenike kršćansko zajedništvo dobara, postojanost u molitvi i euharistiji, te povezanost u ljubavi. Izgleda da je na temelju tih privlačnosti Gospodin mogao danomice zajednici pridruživati spasenike.

         Duga je povijest Crkve sve do današnjih dana. I kroz tu povijest je bilo vremena kad se zajednica Kristovih vjernika jako udaljila od prvotnog ideala. Danas smo također svjesni tog problema baš u našim 'kršćanskim' sredinama. Koliko u današnjem doživljavanju kršćanstva živi svijest da smo poslani spasavati? Spasenje jest uvijek Božji dar i Božje djelo, ali Isus daje svojima baš zaduženje da se u tome angažiraju. Na koji način mi mislimo da ćemo to najbolje ostvariti? Svjesni smo da to ne možemo izvršiti bez udjela u Kristovoj muci.

         Neka nas On osposobi za nošenje životnog križa - u kojem je spas, život i uskrsnuće naše, kao i za spasavanje braće.