Datum objave: 05.05.2017

NEDJELJA DOBROGA PASTIRA

 

          Papa Pavao VI. pozvao je sveopću Crkvu da moli za duhovna zvanja, i to osobito na 4. uskrsnu nedjelju. To je nedjelja Dobrog Pastira.

          Slika DOBROGA PASTIRA govori nam o osobitoj pogibelji stada kada je prepušteno samom sebi, kada ovce lutaju bez pastira. Isus želi da Njegovo stado uvijek ima svećenike - pastire, da kršćani nikad ne bi lutali poput ovaca koje nemaju pastira.

          Apostoli su smatrali svojom dužnošću izabirati službenike koji će biti sposobni i druge poučavati. Iz toga vidimo da je ova obaveza jedna od najvažnijih dužnosti svećeničkog poslanja. Znači da svećenik mora također imati brigu da u Božjem narodu ne ponestane radnika.

          Dekret Drugog vatikanskog koncila o službi i životu prezbitera kaže da "i kormilar lađe i oni koji se njome voze... imaju zajednički interes", a onda naglašava: neka se radi toga svekoliki kršćanski narod pouči o tome kako je njegova dužnost da na različite načine surađuje - usrdnom molitvom, a isto tako i ostalim sredstvima kojima raspolaže - da Crkva uvijek ima svećenike koji su potrebni za ostvarenje njezina božanskog poslanja.

          U ovim uputama možemo osjetiti potrebu da se svima stavlja pred oči uzvišenost i potreba svećeništva. Na poseban način bi trebalo poraditi na tome da u našim hrvatskim katoličkim obiteljima svaki član, a osobito mlada osoba može osjetiti kako je svećeništvo uzvišena i potrebna služba u Božjoj obiteljskoj zajednici. Možemo sa sigurnošću reći da je uz Milost to osnovni, početni uvjet da jedan mladić ili djevojka može početi razmišljati o duhovnom zvanju, o svom služenju u svojoj vjerskoj zajednici.

         Obiteljska i vjerska zajednica će nadalje - molitvom i savjetom - pomagati one koji bi se osjetili sposobnima i pozvanima za tu službu, da se ne plaše briga i teškoća koje su prisutne i u samom pripremanju, a poslije i u vršenju te službe u Kristovoj Crkvi.

          Dekret govori kako se Gospodinov poziv za svećeničku službu nipošto ne smije očekivati da će na neki izvanredni način doći do ušiju pojedinca, budućeg prezbitera. Taj poziv neka se radije razabire i prosuđuje iz svakodnevnih znakova po kojima razboriti kršćani spoznaju Božju volju.

          Molitva zajednice, molitva obitelji, molitveni duh pojedinca pomoći će da onaj tko spozna Gospodinov poziv - bilo na izvanredan bilo na redoviti način - može poput proroka Izaije reći: "Evo me, pošalji mene."