Sedma uskrsna nedjelja - A

DA SVI ISKUSIMO NJEGOVU PRISUTNOST

Bilo je to onda kad je Bog hodao po svijetu, znali smo nekad čuti o lijepim iskustvima kojih danas kao da ima sve manje. Već prema tempu kojim moderni duh zahvaća naš svijet. Time se htjelo reći da danas svijet doista teško može iskusiti Božju prisutnost. Ali ne radi toga što bi nas On napustio. To ne može biti, jer je sam obećao da nas neće ostaviti kao siročad. To iskustvo više je rezultat postupaka kojima čovjek Boga, svoga Spasitelja zanemaruje i pomalo izgurava iz svoga života. A čovjek jest željan i potreban Njegove prisutnosti. Zato Crkva i moli u današnjoj Zbornoj molitvi za taj dar, za tu milost.

Ipak, uz molitvu postoji mogućnost i našeg doprinosa da steknemo ono za što molimo, da osjetimo, doživimo stvarnost Njegove prisutnosti.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje, molili smo u današnjem psalmu. Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi, kaže drugi psalam. (Ps 119,105). Tvoja je riječ istina, također čitamo u evanđelju. Budemo li koristili Njegovu riječ, On će biti prisutan i mi ćemo imati iskustvo Njegove svjetlosti. A to nam je potrebno da ne lutamo. To će onda biti svjetlost i drugima oko nas. Naravno, onima koji ga uspiju prepoznati i budu voljni koristiti se Njegovom svjetlošću. Jer u svijetu ima i onih koji ga ne primaju, makar se zovu Njegovima -  K svojima dođe i njegovi ga ne primiše (Iv 1,11). Učinimo da On po svojoj riječi bude prisutan.

Dok Crkva moli za te potrebe, evanđelje govori da i Isus moli za svoje koji su u svijetu, ali koji nisu od svijeta. Koji su upoznali Njega – Svjetlo i žele se koristiti Njegovom riječju koja je svjetiljka našoj nozi. Korištenje te svjetiljke znak je da koristimo mogućnost koja nam je dana da bismo iskusili Njegovu prisutnost. Uz takvo nastojanje i molitva ima mjesta, dok sama molitva bez tog nastojanja neće polučiti učinak. Isus ne moli za svijet, nego za one koji su Božji, koji prihvaćaju Dar Duha Božjega i istinski teže za iskustvom Njegove prisutnosti, makar bili u tom svijetu koji se sve više prepušta tami i nesigurnosti putovanja kroz vrijeme.

Pozvani smo biti u svijetu, ali ne biti od svijeta. Isus je u svijetu proslavio Boga, pa sada moli da i Bog njega proslavi. I mi smo pozvani ne slaviti svijet nego Boga, i ne tražiti da svijet nas slavi, nego da nas Bog proslavi. Na to valja osobito računati i prema tome usmjeravati svoje težnje!