Datum objave: 10.06.2017

D U H O V I

BLAGDAN SABIRANJA U JEDNO

Današnjem je čovjeku jako teško razumjeti važnost zajedništva i pripadnosti. Neki kažu da je došlo takvo vrijeme i da s time treba računati. Čovjek sve više postaje 'pojedinac' i kao da mu veza s drugima manje treba - barem se čini da. Kod jedne prijave za vjenčanje zaručnica se čudila zašto pitamo i za podatke o roditeljima, jer da se ona udaje za njega a ne za njegove roditelje. Jedva je mogla shvatiti da baš tim roditeljima treba biti zahvalna što sada uz sebe ima voljenu osobu - svoga zaručnika. A vidimo da je to jedna od najranijih napasti: odvojiti se od obitelji (uže i šire) kao da je ne trebamo. S tom napasti je potrebno računati, ali ne da joj se podložimo nego da je nadvladamo, jer od nje nam prijeti velika opasnost. A kada prijeti bilo kakva opasnost jasno nam je da nešto trebamo učiniti.

Zašto mi to odvajanje od zajednice spoznajemo kao opasnost? Gospodin Isus u evanđelju koristi sliku da su ljudi u takvim situacijama "kao ovce bez pastira", te da ih onda vuk lako razgoni i ubija. I to stanje Isus popraćuje riječima: "Žao mi je naroda." Tako i nama treba biti žao svake takve i slične pojave. Slika Babilona također nam jasno govori da takva pojava vodi u rasulo, u nestanak cijelog naroda i pojedinaca u njemu.

Blagdan Duhova vodi nas u razmišljanju o istini da Duh Božji sjedinjuje i sabire u jedno. Tako po našem djelovanju i usmjerenju možemo dosta lako procijeniti koji duh prebiva u nama i kud će nas on odvesti.

A što onda kada otkrijemo zabrinjavajuće stvarnosti? Valja nam se osobno angažirati i pozvati hitno nekoga u pomoć da se izbjegne najgore. Često naša osobna zalaganja nisu dostatna, pa trebamo računati i na Božju pomoć. Računajmo. "Kad je došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu."(Dj 2,1). Znamo da su to oni učinili jer su bili poslušni Učiteljevoj riječi i jer su uistinu iščekivali dolazak obećanog Duha. Možda je to temeljno pitanje i kod nas: koliko smo poslušni Učiteljevoj riječi i radimo po Njegovim uputama, i koliko željno čekamo i osjećamo potrebu Duha kojega nam Bog šalje.

Uz osobno zalaganje oko okupljanja u jedno ne prestanimo iskreno i s pouzdanjem pozivati: DOĐI, DUŠE PRESVETI !