Datum objave: 17.06.2017

DOK JOŠ BIJASMO NEMOĆNI

Teško je iskustvo biti nemoćan, bespomoćan, ovisan o drugima. Smatramo sretnima one koji su u mogućnosti brinuti se o sebi. Starci i bolesnici zahvaljuju Bogu dok koliko toliko mogu oko sebe. Dok čovjek nema iskustva što to znači biti bespomoćan i ovisiti o dobroti drugoga, o tome se gotovo ne misli. Niti o mogućnosti da bi i oni mogli postati ovisni o ljubavi bližnjega, a niti o bližnjemu kojemu bi možda trebala njihova ljubav u najosnovnijim potrebama.

Apostol Pavao ovu našu nemoćnost povezuje s bezbožnošću: …dok još bijasmo nemoći, Krist je za nas bezbožnike umro (2. čit). Možemo li spoznati da smo bez Boga doista nemoćni? Možemo li povjerovati Isusu kad kaže: Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa (Iv 15,5)?

Ova se stvarnost drugačije zapaža u duhovnim a drugačije u tjelesnim potrebama. Isus zahvaća oba područja i pruža mogućnost, šalje apostole s poslanjem da okupe izgubljene ovce doma Izraelova, taj narod kojega žali jer su doista kao ovce bez pastira, da bi im pomogli oko oslobađanja od zloduha, da bolesne liječe, gubave čiste, da uskrisuju što je mrtvo. Doista, sve područja na kojima se čovjek osjeća nemoćnim.

Po jednoj strani je razumljiv takav osjećaj i takav stav prema takvim situacijama. Pred svim tim potrebama mi smo uistinu nemoćni. Ali po drugoj strani nije razumljivo, jer je to znak da nam nedostaje vjere. Vjere u Njega koji je rekao da je to potreba u koju trebamo ući, koji je zagarantirao i svoju prisutnost u tom zalaganju, koji je zagarantirao  i uspjeh u svemu što činimo u Njegovo ime. Ako je izblijedila i pomisao na tu mogućnost, znači da je izblijedila i vjera u Njega koji je sve poduzeo za nas bezbožnike dok još bijasmo nemoćni.

U toj stvarnosti Isus nas poziva na molitvu. Nadamo se da će taj poziv čuti i naši krizmanici i prvopričesnici. Nadamo se da će ih potaknuti roditelji i kumovi kako bi danas čuli Isusovu riječ: Molite Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju. Nadamo se da ćemo u vjeri moliti za Crkvu, kojoj je Gospodin udijelio zadaću da naviješta i svjedoči evanđelje, neka je On vodi svojim Duhom da uzmogne vjerno vršiti svoje poslanje i u današnjem svijetu. Jer današnji svijet jednako je bolestan i jednako treba ozdravljenja kao i u Isusovo vrijeme. Ili možda čak i više?