Dvanaesta nedjelja kroz godinu - A

„NE BOJTE SE LJUDI!“

Što se sve ne čini upravo od straha pred ljudima! Glavno mjerilo bude: Što će ljudi reći, kako će to pred ljudima izgledati? Ili se želi od ljudi dobiti priznanje pod svaku cijenu. Ali zato Strah Božji sve manje prepoznajemo kao Dar Duha Svetoga. Sve manje se pitamo: Hoće li to biti dobro u Božjim očima? A jedino to je ispravno mjerilo i po tome se vidi što mi u stvarnosti vjerujemo, prema čemu težimo i što ćemo postići.

Za današnje vrijeme ne možemo reći da nas netko sili odreći se Boga, kao što je to bilo u vrijeme bezbožne strahovlade, u vrijeme diktature kad su se našli pojedinci koji su sebe stavili za vrhovno mjerilo i htjeli su bogovati nad ljudima. To su vremena mučenikâ. Poznavali su ih već Isusovi učenici od samih početaka. Upravo iz tih vremena imamo i svjedočanstvo apostola. Kad su im pod prijetnjom zatvora i šibanja branili govoriti u Isusovo ime, oni su jednostavno rekli: „Treba se većma pokoravati Bogu nego ljudima! (Dj 5,29). Danas mi nemamo takvih prijetnji, ali vidimo da je dovoljno nečije podsmjehivanje ili izrugivanje pa da mnogi daju prednost ljudskim vrednovanjima pred Božjim.

Za takve situacije spomenimo se riječi apostola Pavla koji upozorava: Doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni! (2 Tim 4,3-5)

Učiteljstvo Crkve također nas uči: Možda u očima moderne Europe znači napredak odobravati homoseksualne brakove. Može biti moderno, kako reče ondašnji papa, dopustiti „diktaturu relativizma“, prema kojoj ništa nije bitno, ništa sveto i prema kojoj je čovjek i njegov užitak mjerilo svega. Međutim, mi, kao vjernici, pokoravamo se Bogu i ostajemo mu vjerni i poslušni baš kao što je to Isus bio. (Đak.vj. 5/2005 str.438)

Isusovu opomenu, jer se doista radi o najozbiljnijoj riječi, i mi ćemo doista uzeti sa svom ozbiljnošću: „Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.“ (Mt 10,32)

Na kraju svega, za sve, osobito za nas vjernike uvijek ostaje mjerodavnom Božja riječ. Stoga, ne bojte se ljudi. Radije molimo za Dar Duha Svetoga kojega nazivamo Strah Božji.