Petnaesta nedjelja kroz godinu - A

SJEME I TLO

         Iz današnje prispodobe razumijemo da je sjeme riječ Božja a svaki od nas je njiva na koju se sije ta riječ. Također spoznajemo da je to sjeme ugroženo na mnogo načina. Prispodoba kaže da tek oko 25% posijanog sjemena donosi neki rod. (Je li kod nas taj postotak veći ili manji?) Radi tako slabog postotka čovjek ponekad pomisli da li se uopće isplati ulagati bilo kakav trud. Nadamo se da će se kršćani uvijek suprotstaviti takvoj napasti, tj. da će se uvijek truditi maksimalno oko sijanja Božje riječi, to sve zalijevati molitvom i u nadi očekivati da će Bog dati da sve obilno uzraste.

         Glavnu problematiku Isus stavlja u kvalitetu tla. Znači da je sjeme visoke kvalitete i da jedino o njivi, tj. o nama ovisi količina i kvaliteta uroda. Kada bi Isus danas govorio tu prispodobu o sijaču, možda bi naveo i petu vrstu tla. To bi vjerojatno bilo ZAGAĐENO TLO raznim kemikalijama. Na tom tlu sjeme obično donosi neki plod, ali taj plod je zatrovan. A onda je, naravno, i otrovan - za potrošače štetan. Uvijek smo računali da će tehnika i znanstveni pronalasci biti na uzdignuće čovjeka. Danas izgleda da smo u tome uspjeli, ali plodovi tih nastojanja i uspjeha nisu donijeli zdravi napredak i uzdignuće, dapače tih se uspjeha i plodova sve više bojimo.

         Ako je tako s našim njivama, u kolikoj mjeri su onda tek zatrovane njive koje bi trebale primiti sjeme riječi Božje?! Hoćemo li se odlučiti i krenuti u to pročišćavanje kako bismo se i plodovima mogli radovati a ne od njih strahovati?!

         Počnimo od sebe. Kakvo sam ja tlo? Koliko sam pripremljen primiti i ovu i mnoge druge riječi koje bi trebale donijeti obilje ploda i za mene - ali ne samo za mene?