Datum objave: 04.08.2017

Preobraženje Gospodinovo

Ima skromnih ljudi koji, svjesni osobnih ljudskih ograničenja, iako pametnih misli i namjera, prihvaćaju sami sebe i svoju nedorečenost ili nepotpuno razumijevanje drugih koji im žele nešto dobronamjerno priopćiti. Takvi uvijek ostaju skromni i nenametljivi! I mi, koji možda još ne posjedujemo dovoljno svijesti o ograničenosti svoje ljudskosti, ali ipak težimo prema kršćanskoj skromnosti i nenametljivosti, ili kako bismo jednostavno rekli, poniznosti kao velikoj kršćanskoj kreposti, današnjom poukom Isusova preobraženja možemo više otvoriti uho i srce  Ocu  njegovom pozivu: „Ovo je Sin moj, Ljubljen! Slušajte ga!“  I tim se pozivom, za naš uspon s Gospodinom, okoristiti.

Iako i dalje ostajemo u  svojoj ljudskosti i poput apostola želimo  zaustaviti trenutke kada se lijepo osjećamo bilo u zemaljskoj ili i u duhovnoj stvarnosti u kojoj nam je Isus tako blizu da bismo ga htjeli zadržati samo za sebe, neophodno je krenuti dalje. Za Isusom se uspeti na goru i tako steći sigurnost životnog puta i u trenucima prestrašenosti. Isusov doticaj oslobađa od straha budućnosti u koju je potrebno zakoračiti.

 Apostoli nastavljaju dalje s Isusom . I nakon  Isusove preobrazbe nisu bili na čistu kamo taj Put vodi. Doveo ih je do križa, ali i do uskrsnuća! Petar svoje spoznaje do kojih dolazi svjetlom Duha Svetoga naviješta kao očevidac, onaj koji je s Isusom bio na „Svetoj gori“. (2Pt 1, 18) Ne samo suvremenicima, nego svima koji teže da to svjetlo zasja „na mrklom mjestu dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima Vašim.“ (2 Pt 1,19) Ta je spoznaja i nama namijenjena! Samo treba imati oči i vidjeti!

Apostoli su  o tome šutjeli, pa i pred drugima, preobraženju nenazočnim apostolima. Sve  do Isusovog uskrsnuća, kako im je Isus i rekao! Poslije uskrsnuća stvarnost onozemnog života ne samo da svjedoče riječima nego čitavim svojim životom! I nisu za to svjedočenje poslani samo oni. To smo poslanje primili svi koji smo povjerovali na njihovu riječ. Za to se, dakako, valja pridružiti Isusu svakom zgodom kad se penje na goru. Ako ne doživimo Isusovo preobraženje ni sami nećemo težiti tome! Stvoreni smo na sliku Božju, nakon grijeha Otac je poslao Sina  da tu, grijehom narušenu sliku obnovi i preobrazi. Ako nam je sve ovozemaljsko važnije od Isusovog doticaja kako bi i nas preobrazio, a to nam se događa napose nedjeljnim usponom u Euharistiji, neće biti ni naše preobrazbe, a ni našeg naviještanja Božje stvarnosti! Gubimo i mi, a zakinuti su i oni kojima smo mi poslani. Zato: „Ustanite, ne bojte se!“ (Mt 17,7) Nakon trpljenja i križa, vjerujemo, slijedi puno preobraženje koje nam je Isus pokazao kako ne bi sustali u teškim životnim trenucima. Gospodine, neka nam svaki tvoj doticaj bude snaga za novi poticaj na putu preobraženja!