Datum objave: 02.09.2017

ŠTO JE OD BOGA, DOBRO JE !

 

Na putu u Jeruzalem Isus upućuje svoje učenike u ono što je pred njima, prema čemu ih On vodi, u što On ulazi ispred njih. Upućuje kako ćemo najbolje ostvariti život, osobito u teškim prilikama.

Evanđelje nam odmah govori da Isusovi sljedbenici osjećaju potrebu davati upute Isusu, njega poučavati kako bi se trebao ponašati, što bi trebao govoriti. Ne iznositi šokantne stvari o trpljenju i umiranju - kako to On čini. Petar pokazuje da je zabrinut za Isusa. Zato mu daje savjete kako će postupiti razborito, oprezno, da se ne bi zamjerio onima oko sebe, da ih ne bi odbio. Ne ustručava se sasvim otvoreno Isusu reći: Ovo o čemu ti govoriš, „to se tebi ne smije dogoditi!“

Isusova nas reakcija upućuje na stvarnost da se ovdje radi o nečemu što je Božje i nečemu što je ljudsko. I to što je samo ljudsko, na sablazan je. Još više, takvo naglašavanje nečega što je samo ljudsko, bez unošenja božanskoga u razmišljanje, djelo je sotone.

Ovdje je konkretno riječ o stavu prema trpljenju, muci, umiranju. Samo ljudski gledajući, trpljenje, križeve koje nam donosi život nikad nećemo moći razumjeti kao nešto vrijedno i potrebno. Uvijek ćemo takvu životnu stvarnost odbijati, bježat ćemo od nje. U današnjem evanđelju, kao i na drugim mjestima, Isus jako naglašeno govori o vrednovanju trpljenja, o potrebi uzimanja svog životnog križa i nasljedovanja Njega, našega Učitelja i Vođe. Ima li u nama naznake da smo kao vjernici usmjereni prema takvom razmišljanju, takvom shvaćanju i prihvaćanju križa, trpljenja? Bez Isusove žrtve i bez prihvaćanja naše vlastite, mi jednostavno propadamo – i za ovaj život i za vječnost.

Počnimo o svemu više misliti kroz prizmu vječnosti. Bez uzimanja vječnosti kao stvarnosti, otajstvo križa nikad nećemo moći spoznati, prihvatiti i ostvariti. Bez takvog razmišljanja svaka, pa i najmanja žrtva izgledat će nam neprihvatljiva. Nećemo ni počet razmišljati o Isusovoj riječi: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.“  Uzmimo je ozbiljno. Ne dozvolimo da nam sotona podvali nešto suprotnoga tome, pa makar to izgledalo kao nešto vrlo ljudsko. Mi ipak vjerujemo da je Isus Krist - Pomazanik, Sin Boga živoga. A što je od Boga, dobro je. To je zapravo jedino dobro za nas. Sve drugo će nas upropastiti.