Trideset i prva nedjelja kroz godinu - A

LICEMJERJE SVI OSUĐUJEMO, A TOLIKO SMO MU SKLONI

Živjeti po vjeri, držati se puta Gospodnjega uvijek je bilo zahtjevno. Za sva vremena vrijedi Isusova riječ: Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, ne može biti moj učenik (usp. Mt 10,38; Lk 14,26). Unatoč tome, dobar dio Crkve je u vrijeme bezbožnog komunističkog progona smatrao da je u redu zvati se vjernikom gdje i kada treba, i postupati nevjernički ako je tako pogodnije. Izgleda da je to ušlo u naviku i sada, premda više ne postoji ta opasnost. Takva praksa i danas izgleda „po sebi razumljiva“- važno je zvati se vjernikom, a razumije se da se u današnjim vremenima to ne može i biti.

Današnje prvo čitanje i Evanđelje upućeno je svećenicima. Spomenut ćemo se da smo po krštenju svi „kraljevsko svećenstvo“. Osobito da su roditelji za svoje obitelji svećenici koji vode i usmjeruju svoje vjerskim putem. Stoga vrlo pozorno počujmo prvo čitanje (Mal 1,14b sl.): A sada vas opominjem, ……, ako ne budete poslušali i k srcu uzeli da proslavite ime moje…. Vi ste s puta zašli , učinili ste da se mnogi spotiču. Zašto smo jedan drugom nevjerni? Čujmo i evanđelje (Mt 23,1-12),. Može li netko biti vjernik bez vrednovanja Mise? Mogu li se primiti sakramenti bez usvajanja vjerske teorije i prakse? Da bi i svećenici bili ono što Gospodin traži neophodna im je potpora „Kraljevskog svećenstava“, a to su svi koji su to primili krštenjem! Vrijedno je svoje pastire upozoriti na eventualne nedosljednosti, ali je još vrjednije moliti za njih da tih nedosljednosti ne bi ni bilo!  Molimo jedni za druge kako bismo postigli ono što nam Gospodin želi dati!