Datum objave: 06.01.2018

NEDJELJA KRŠTENJA GOSPODNJEGA

Današnje Evanđelje spominje dvostruko krštenje.

Prvo je dijelio Ivan. Sam govori o njemu: Ja vas krstim vodom. Iako je bilo „vodeno“, imalo je svoju vrijednost. U onima, koji su ga primili, djelovalo je toliko, koliko su imali vjere i pokorničkog duha. Ovom Ivanovu krštenju slična su krštenja djece onih roditelja, koji žive još samo neko rubno kršćanstvo. Mi svećenici im pomažemo, jer ne želimo ugasiti tinjajući stijenj i ne želimo slomiti napuknutu trsku. Iskustvo nas uči, da u većini slučajeva takvog „vodenog“ krštenja stijenj ništa jače ne zaplamsa, a trstika i dalje ostaje napuknuta.

Drugo krštenje, koje spominje Evanđelje, je krštenje Svetim Duhom. Ivan naviješta, da će njime krstiti Onaj, koji će doći iza njega.

Smijemo reći, da su tim krstom kršteni oni, koji su kasnije od roditelja kršćanski odgojeni, a kasnije su kao odrasli sami do­­­pustili da taj krst djeluje u njima. Primili  su vjeru u Boga, jer su spoznali, da ta vjera, taj krst očišćuje i oslobađa. Jesmo li i mi jedni od njih?

Posljednje vrijeme mnogo (se piše i govori o teologiji oslobođenja. Iako nije nastala kod nas, ipak je ispravno, da se zanimamo za nju, jer se tiče naše braće po vjeri, raseljene po cijelom svijetu. Svaki kršćanin mora na svom mjestu ostvariti svoju vlastitu teologiju oslobođenja, u koju je pozvan već time, što je primio vjeru i što je kršten.

Ali, možemo li reći, da su slobodni i oni kršćani i župljani, koji su, istina kršteni, možda čak i kod iste krstionice, a međusobno posvađani? Jesu li slobodni muž i žena, kršteni i crkveno vjenčani, a žive u stalnoj prepirci? O slobodi u našoj domaćoj Crkvi možemo toliko govoriti, ko­liko smo kao kršćani sposobni sjesti za isti stol i zajednički srediti prilike u našoj mjesnoj Crkvi. To ne znači, da bi svi morali jednako misliti, ta primili smo različite darove. To znači, da smo dužni ustrajno tražiti i konačno pronaći zajednički jezik, jer smo rođeni od istog krsta i obdareni od istog Duha. To je naša teologija oslobođenja.

Samo, ako je budemo ostvarivali, naš će se Otac radovati nad nama.

Franc Cerar