Datum objave: 19.01.2018

ONI OSTAVE SVE!

Jedna stara šala govori o osamljenom čovjeku s kojim se nitko nije htio družiti jer su drugi smatrali da je nižeg ranga od njih. Ma koliko se trudio uključiti u zajednicu drugih ljudi oni su mu kratko odgovorili na neka njegova pitanja, ali su mu jasno dalji do znanja da dalje nemaju s njime namjere razgovarati okrećući teme razgovora na druge stvarnosti. Shvativši što se događa, povukao se u osamu.  Počeo je odmahivati rukama, ili se  grohotom smijati. Ponekad bi se zamislio i tako ostao duže vrijeme. Kad su oni koji nisu namjeravali s njim razgovarati to primijetili, pomislili su  da nešto s njim nije u redu pa su ga zapitali što li mu sve te njegove geste znače. Odgovor je bio da, kad nitko ne želi s njime voditi razgovor , odlučio je sam sebi pričati viceve. Ka se sjeti nekog koji mu je već poznat, odmahne rukom. Kad si izmisli neki novi, smije se. Problem i zamišljenost nastaje ako ne može dokučiti kakav je kraj nekoj šali!

Ulazna pjesma današnje liturgije nas poziva  na novu pjesmu! Pjesmu koju smo već i čuli od Gospodina, ali nam nije sjela kao nešto na što možemo radosno raširiti usta u smijeh! Više rade ruke koje odmahuju jer mislimo kako njegov poziv na obraćenje i nije neka radost nego napor i muka. A nama je i ovako biti po volji. Da su tako razmišljali učenici koje Isus poziva u službu radosti, ne bismo danas mogli prepoznavati prolaznost osobnog i obličja cijelog svijeta. Poziv obraćenja nije samo promjena osobnog ponašanja. Kudikamo više je to cjelokupnost našeg hoda Isusovim stazama. Ne odmahivanje na neke zahtjevnosti, nego posvojenja nečeg novog što će nas ispuniti puninom radosti!

To nije neko svakodnevno krparenje mreža nego prihvaćanje nečega što će nas ispunjati do vrha. Isusova škola nas poziva na ta iskustva. Ostaviti iza sebe sve ma kako nam se to do sada činilo vrijednim i važnim i dopustiti da nas Božje kraljevstvo ispuni. Kada tu puninu iskusimo, samog Krista Gospodina koji nam tako malima daje neizmjernu vrijednost, nema te sile koja bi nas pokrenula vratiti se na staro! Nova pjesma u dobrim djelima rađa novom, možda još ne doživljenom pravom radošću. Na to novo iskustvo nas danas Isus poziva.  

V.Ž.