Datum objave: 26.01.2018

PROROK NAD PROROCIMA!

Ulazna pjesma koja  nas uvodi u slavlje Euharistije s Gospodinom ove nedjelje kaže: „Spasi nas, Gospodine, Bože naš, i saberi nas iz ( svih) naroda, da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo“. (Ps 106, 47) Pokušajmo ovaj poziv pomnom pažnjom promisliti kao jedan proročki poziv nama, radi naše  sadašnje, a napose vjekovječne sreće.

Spomenuli smo proročku riječ upućenu nama. Izraelski je narod trenutke kada nisu imali među sobom proroka doživljavao uistinu kao veliku nesreću!  To im je bio znak kako je dragi Bog zbog njihove nevjere njemu, od njih digao ruke i prepustio ih vlastitim lutanjima koja su ih vodila u mrak izgubljenosti.  „Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ... Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?  “ (ps 74, 9-10) Središnje razmišljanje današnjih svetih čitanja može biti baš o tome! Prepoznajemo li još uvijek najvećeg Proroka među nama, Krista Gospodina? Prepoznajemo li one koje nam i danas šalje kako bi nam proročki govorili Božju riječ, ili ih ignoriramo i hodimo svaki svojim putem? Ili još gore, možda radije slušamo takozvane „proroke“ koji nam govore lažna proroštva koja nam dragi Bog nije  poslao. Prihvatimo li kriva proroštva unoseći ih u svoj svakodnevni život možemo samo igračke  nečistog  duha koji će nas vitlati kako mu se hoće, jer smo napustili izvore bezvodne koji nemaju vode života! (usp. 2Pt 2,17)

Isus iz Nazareta, Očev Sin, Prorok nad prorocima, vjerujemo da je još uvijek među nama. Makar izgledalo da se , kao pravi Gospodin povukao odande gdje ga ne žele, nadamo se da nas nije napustio potpuno. Ta sam je rekao: „I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“. (Mt 28,20) Njegov poziv i dalje vrijedi za sve nas!

V.Ž.