Prva korizmena nedjelja - B

IVIČIN RAČUN MAJCI

Ivica ima devet godina. Sjedi za kuhinjskim stolom i nešto piše, iako je domaću zadaću već odavno napisao. "Što to pišeš tako marljivo?", pita ga majka. "Nešto za tebe", odgovara on. "E, baš sam radoznala, što je to". Ivica je još nešto dodavao i ispravljao i uskoro završio svoje pisanje s uzdahom: "Konačno!" Uzeo je papir, savio ga, stavio u omotnicu, a omotnicu na majčin šivaći stroj, vratio se i sjeo na svoje mjesto. Majka otvori pismo i stane tiho čitati:

Račun majčinih dugo­va Ivici:

1. šest puta odnio smeće - 3 marke
2. tri puta donio kruh iz dućana - 3 marke

3. četiri puta obrisao suđe  - 4 marke

4. deset puta donio drva - 5 maraka

5. brisao prašinu, zalijevao cvijeće i drugo - 5 maraka

ukupno: 20 maraka.

Majka je samo tiho kimnula glavom, uzela novčanik i rekla: "Dobro, odmah ću ti to sve isplatiti. Ti si mi zaista puno pomogao." Ivica brzo uzme novac i odjuri iz kuće, pravo u cirkus koji je boravio u blizini. Vozao se na vrtuljku, isprobao električne autiće i još mu je nešto ostalo za štednu kasicu. Kad se predvečer vratio kući, na krevetu ga je čekalo pismo. On ga brzo otvori. Na papiru je stajalo:

Račun Ivičinih dugova majci.

1. devet godina za njega kuhala - 0 maraka

2. devet godina za njega prala – 0 maraka

3. tri tisuće puta ga okupala i počešljala - 0 maraka

4. 400 puta ga opremila u školu - 0 maraka

5. 100 noći probdjela kad je bio bolestan - 0 maraka

ukupno duguje - 0 maraka.

Još iste večeri majka je našla na svom šivaćem stroju točno 20 maraka. Ivičina štedna kasica ostala je prazna. Neće mu više nikada pasti na pamet napisati račun majci. (Prema: Katekizam 4, KS, Zagreb, 1978, str.50).

      Ivica je bio dobro dijete. Nije nikoga ubio, nikome nije kuću zapalio. Baš kao što smo i mi, gledajući tako, dobri kršćani. On zacijelo nije ni psovao svoju majku - kao što mi pogrđujemo Boga, i s njom je bio stalno u zajedništvu - što nama s Bogom manjka i nedjeljom. Ali računicu vjerno vodimo, pa i kada je Bog u pitanju.

      Jesmo li mi zaboravili – ili možda nismo ni znali - da je Isus za nas Adamov dug isplatio, da je „izbrisao zadužnicu koja bijaše protiv nas. Nju on ukloni pribivši je na križ (Kol 2,14). A to je neuporedivo više od onoga što je mama napravila za Ivicu.

      Kroz ovu korizmu napredujmo u spoznaji Isusa i svega što je On učinio za nas, kako bismo mogli napredovati u zahvalnosti, koristiti njegove darove i slijediti njegov primjer. Bila nam ova korizma svima uspješna!

V.Ž.