Druga korizmena nedjelja - B

NAŠE  MUKE I RADOSTI DIO SU VJEČNOSTI

Uzdizanje na goru u Svetom pismu uvijek ima obilježje susreta s Bogom i proslavu Božjeg prijatelja. Ljudima ne izgleda da je uvijek tako. Često bi htjeli ostati u onome za što misle da je vrhunac, kako je Petar rekao Isusu: „Učitelju, dobro nam je ovdje biti.“  (Mk 9,5) Dovoljno mu je bilo samo promatranje događaja s Isusom, a prečuo je Očev poziv kojim je i druge pozvao u Isusovu stvarnost. I način postizanja toga je dao!  Vjernici, osobe koje se više druže s Gospodinom, mogu to razumjeti više. Pažljivim promišljanjem. Događaj preobraženja na gori prisutni su doživjeli kao Isusovu proslavu, kao događaj u kojem žele trajnije i ostati. A Kalvarija? Ni najbliži nisu mogli povjerovati da je to Isusova proslava, put kojim treba proći.. Izgledalo im je više, kao i svim očevicima, da je to znak Isusova tragičnog završetka, neprihvatljivog poraza. I od tog događaja svi su pobjegli.

Kad mi odlučimo slijediti Isusa, i mi postajemo njegovi učenici, baš kao Petar, Ivan i Jakov. Sigurno je da svaki takav ima iskustvo svijetlih trenutaka u kojima može barem malo naslutiti nešto o Isusovoj božanskoj stvarnosti. Redovito je i to povezano s raspoloženjem kojega je Petar izrekao na Gori preobraženja: Dobro nam je ovdje biti. Takva iskustva nisu nam dana da nas zaustave u daljnjem nasljedovanju Isusa, nego su nam dana radi okrepe da možemo izdržati daljnje etape putovanja, etape koje redovito budu teže za podnijeti.

U ovom događaju još smo poučeni da iskustvo svijetlih trenutaka u susretu s Gospodinom nije nam dano samo za nas, nego da ga trebamo dijeliti s braćom. I njima treba ohrabrenja i okrepe za časove iskušenja. Nisu svi apostoli bili na Gori, ali svi su prolazili kroz kušnju Isusova trpljenja i smrti. Isus zapovijeda odabranim učenicima, specijalnim svjedocima da to što su čuli i vidjeli prenesu i drugima, ali ne odmah, nego tek kad prođe vrijeme njegove muke i smrti. I svijetle trenutke i časove muke možemo bolje razumjeti i drugačije prihvatiti ako ih gledamo u sklopu vječnosti.

Korizmeno vrijeme nas podsjeća da unosimo svjetlost nade u tjeskobne trenutke – svoje, svoga bližnjega, svega naroda - i da svoje teškoće gledamo u tom svjetlu, imajući u vidu vječnost koja je obilježena pobjedom Dobra nad Zlom. Moje mi srce govori: „Traži lice njegovo!“ (Ps 27,9)

V.Ž.