Četvrta korizmena nedjelja - B

RADO KORISTIMO SVE ŠTO NAM USMJERAVA POGLED PREMA GORE

Gomilanje nevjere na nevjeru, slijediti gnusna djela krivobožačkog svijeta, oskvrnjivanje svetinja u narodu uistinu srozava svu stvarnost na najniže razine. O toj stvarnosti govori nam današnje prvo čitanje. Simbol toga najnižega jest zmija. Ona puzi, gmiže i niskim ugrizima truje i ugrožava čovjeka. I opet veliki doprinos da čovjek, pa i sav narod svoju pozornost i brigu, svoj pogled usmjerava prema dolje.

Stvarnost današnjeg svijeta - a niti naš narod nije pošteđen od toga – pokazuje da je ljudski rod sve skloniji one najuzvišenije svetinje srušiti na najnižu razinu, da čovjek sve više ide kroz život pognute glave, pogleda usmjerenog prema dolje, pa onda i živi za niske ciljeve – nedostojne čovjeka.

Mojsije, prema Božjoj uputi, i tu najnižu stvarnost – tu zmiju otrovnicu podiže na stup. Na taj način pomaže svemu narodu da podiže pogled prema gore. I po tom pogledu narod bude spašen od otrova ljutice. To je slika Mesije, Sina Čovječjega, Spasitelja. Slika onoga što će Isus u potpunosti ostvariti u Novom Savezu: Tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njega ima život vječni (Iv 3,15).

U muci i trpljenju Sina Božjega, u njegovom poniženju ljudska je narav, ljudsko je biće pogaženo koliko je najviše bilo moguće. To je posljedica grijeha, posljedica napuštanja Božjeg plana s čovjekom. U takvom stavu čovjek ne može iskusiti drugo nego poniženje do uništenja.

Sada Bog tu stvarnost poniženog Čovjeka podiže na stup – za jedne stup sramote, za one koji povjeruju stup spasa. Ako sada čovjek usmjeri svoj pogled prema tom uzdignuću, sve ljudsko bit će podignuto u novost života.

Upravimo stoga svoj pogled prema Jedinorođenomu Sinu Božjemu, za nas na križ podignutom, kojega je Bog poslao na svijet ne da sudi svijet nego da se svijet spasi po njemu. Bog uistinu nikoga ne osuđuje, ali čovjek sam sebi donosi presudu. Ako je Svjetlost došla na svijet, ne dopustimo da nas i dalje zavede i povede tama, jer takav put završava u vječnoj stvarnosti koju Isus prikazuje slikom tame gdje će biti plač i škrgut zubi (Mt 22,13).Dozvolimo li da naš pogled i naša djela povede Svjetlost Križa, mi smo spašeni – za vječnost.

V.Ž.