Deseta nedjelja kroz godinu - B

ČEZNIMO BITI BOŽJA OBITELJ!

Ponekad bismo se mogli barem zapitati ako i ne našli pravi odgovor, zbog čega najčešće ne želimo prihvatiti svoje ljudsko nesavršenstvo i bar ponekad prihvatiti osobni promašaj ili krivu odluku u svom životu. Ili, i eventualno priznanje krivnje ima dodatak: „Tko prizna tome se pola oprašta!“ Netko se ipak radije od priznanja i polovice oproštenja drži onoga: „Tko ne prizna taj nije kriv!“ Odrasli ljudi, a ponašamo se kao uplašena djeca bojeći se posljedica i eventualno kazne.

Takovo ponašanje nalazimo i u današnjem prvom čitanju iz knjige Postanka u kojoj sveti pisac opisuje krivnju prvih ljudi ili još jasnije rečeno krivnje sviju nas ne prihvaćanjem Božjih uputa kako živjeti da bismo bili sretni! Kao djeca žrtvu za krivi potez olako prebacimo na nekog drugog. Nisam ja, on je kriv. Adam – kriva je Eva, Eva – kriva je zmija! Dragi Bog izriče posljedice takovih postupaka, ali i najavljuje da zlo ipak neće do kraja nadvladati čovjeka i potpuno ga upropastiti.

Sveti Pavao to uočava u osobnom iskustvu u kojem svakodnevno proživljava  djelovanje  milosti Božje koja ne dopušta da bude upropašten u biti svoga čovještva: „Ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja.“ 2, Kor 4,16) To novo „zdanje“ djelo je Božje!

To Božje djelo Gospodin ostvaruje po svome Sinu koji proširuje Božju obitelj ne samo krvnim rodbinstvom nego još više, na svakoga koji prihvaćanjem Isusa kao Pomazanika Duhom, povjeruje i nastoji ugraditi to Božje djelo spasenja u svoj život ulazi u novu Božju obitelj. „Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka." (Mk 3, 35)

Ono što se od Božjeg djela u nama na neki način grijehom raspalo, po Isusu Otac opet sabire i obnavlja! Priznavajući svoj dio krivnje, a ne prebacujući ju na Krista Gospodina poput pismoznanaca, i mi nanovo postajemo Kristova braća i sestre. Bilo nam na potpunu radost!

V.Ž.