Datum objave: 19.07.2018

DA USTRAJEMO U BUDNOSTI I VRŠENJU TVOGA ZAKONA

Budnost i vjernost u vršenju Božjeg zakona spadaju u temeljne sadržaje vjere. „Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode“ (Mt 13,27). Isus je s velikom tugom pitao učenike u Getsemanskom vrtu: „Zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom?“ (Mt 26,40). I nisu se ni jedni ni drugi osjećali baš nekim krivcima. Pa nisu ništa loše napravili. Ali manjak budnosti uvelike je naškodio žitu, Isusovom djelu. Mislimo li i mi tako?

Današnji prigovor pastirima odnosi se upravo na te potrebe, odnosno na taj manjak. „Niste se brinuli za ovce“, navodi se kao doprinos upropaštavanju i raspršivanju ovaca paše Gospodnje, stradanju stada Njegova. I to je popraćeno riječima „jao pastirima“. I dalje prorok Jeremija govori o Pastiru koji će skupiti ostatak ovaca i vratiti ih na ispaše njihove (usp Jer 23,3).

Naravno da Gospodin – Pastir i dalje želi upošljavati one koji će s Njim zajedno, prema Njegovim uputama ići raspršenim ovcama doma Izraelova, hraniti ih njegovom riječju i krijepiti sakramentima. Na prvom mjestu računamo da bi to bili svećenici. Oni su zaduženi za cijelu zajednicu. Ipak bismo željeli naglasiti da je taj poziv još prije upućen roditeljima, kao i svim odraslim vjernicima. Roditelji su prvi koji imaju pravo i dužnost činiti sve ono što je na dobro njihovoj djeci. Ne sumnjamo da roditelji svojoj djeci doista žele dobro. I pretpostavljamo da će roditelji vjernici doista povjerovati da je apsolutna potreba za sve, pa i za malene i mlade, ono što nam Isus – jedini pravi Pastir nudi. Ako se toga ne držimo onda smo doista „kao ovce bez pastira“. I Isusu je žao kad smo tako. Neobično da roditeljima nije žao kad su njihovi mladi ukućani tako. Isus takve poučava. Učenike šalje da ih poučavaju. I roditelji bi svoje trebali u tome poučavati, sabirati, krijepiti.

Razumije se da to nije ni zabavno ni lako. Zato, nakon što su se učenici vratili i izvijestili ga o svemu što su činili i naučavali, Isus ih šalje na odmor, u osamu, da otpočinu malo.

Osjećamo li se svi odgovornim pastirima za one koje nam je Gospodin povjerio? Budimo budni i vjerni u vršenju tih potreba kako ne bi stradali oni koji su nam povjereni i kako sami ne bismo na kraju morali čuti riječi: jao vama, niste se brinuli za njih.

Ž.V.