Dvadesetdruga nedjelja kroz godinu - B

„Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti“. (Mt 5,17)

Prigodom kupnje bilo kojeg malko kompliciranijeg proizvoda uz njega kupac dobije i upute za postavljanje, odnosno upotrebu. Postavimo li se prema tome tako da ga ni ne pročitamo jer smo pametni i mi to možemo sastaviti bez ičije pomoći, lako se dogodi da nas naša „pamet“ prevari pa učinimo nešto krivo! Ako je pogreška manja pa nismo oštetili ili uništili proizvod, postoji još uvijek mogućnosti ispravke. Ako li greškom proizvod oštetimo, ni garancija koju smo dobili od proizvođača ništa nam ne vrijedi. Možda nam i uspije zaobilaženjem istine, ili jednostavno rečeno, lažima uvjeriti proizvođača da nije greška u našoj nepažnji ili umišljenosti pa dobijemo novi proizvod, to ipak može proći samo u ovozemaljskoj zbilji. Kod dragog Boga to ne bi išlo!

Današnja sveta čitanja nas baš žele uputstvima osvijestiti kao Kristove vjernike da Božje upute ili kako ih najčešće nazivamo,  zapovjedi, nismo ovlašteni mijenjati po svojoj volji. Dapače, i onaj koji ih je mogao promijeniti, Isus, nije ih došao dokinuti nego izvršiti. To čini Isus za nas, na to smo pozvani i mi kao njegovi učenici!

Vršiti Božje zapovijedi, a to je za naše dobro, ne znači kontrolirati druge kako smo čuli da su činili farizeji i prigovarali Isusu i njegovim učenicima, nego prije svega je potrebno usvojiti Božje zapovjedi kao svoje, u srce, u duh i dušu ih pohraniti i prema njima uskladiti onda i vanjsko djelovanje. Živjeti po toj unutarnjoj stvarnosti. Kako god mislimo da smo mudri i pametni pa se počnemo miješati i mijenjati Božje stvari, sve naše uredbe ostaju samo ljudske! Još kad ih počnemo smatrati bitnijima za naš život od Božje riječi, onda životno putovanje sigurno kreće u propast! To je onda naša stvarnost života ma koliko se sami uvjeravali da postupamo ispravno!

Isus je to govorio svojim suvremenicima, no ni mi danas nismo izuzeti od toga. U dragog Boga je sve sada! I u naše dane ima  licemjerja. Važnije nam je što će drugi o nama misliti a ne što je bolje za nas.  Lijepo nam je čuti kad nas hvale, iako znamo da to što kažu i nije baš tako. No, sebe i dobrog Boga zasigurno ne možemo obmanuti! Iskrenost prema sebi samima i biti u toj istini pošten prema Bogu jedino nas može preobražavati! Kako sami nismo kadri očistiti svoje srce i dušu od zlih nakana, veoma je vrijedno i korisno napraviti u sebi mjesto Isusovom Duhu, jer „ Bez mene ne možete ništa učiniti!“ (Iv 15,5) rekao je Gospodin. A sakramenti su ti, napose  euharistija, koji uređuju mjesto Isusu i njegovu Duhu da nas preobražava na Božju sliku.  U nama izvrši zakon Božji kada sami nismo to kadri. Kada se to dogodi nećemo imati više potrebe uspoređivati se s drugima, možda i trijumfirati kako smo mi „još i dobri naspram drugima“, nego ćemo se pitati: Jesam li ja danas bolji nego jučer? Ako do slijedećeg slavlja euharistije prepoznam vlastiti rast, još ću više biti potrebit Isusa u svakodnevnom životu. A naš Bog je blizu nama kad god ga zazovemo! To neka nas raduje i nosi nadalje u svakodnevici.  

B.Ž.