Dvadesettreća nedjelja kroz godinu - B

BITI OSLOBOĐEN SVEGA ŠTO NAM NE DOPUŠTA PREMA UZVIŠENOSTI

Prilikom promatranja bilo kojeg događaja svatko nastoji zauzeti što bolji položaj. Sjetimo se samo Zakeja koji se popeo na drvo kako bi mogao vidjeti Isusa. Neki od ljudi s ruba ljudske zajednice nisu mogli i danas ne mogu ni to. Potreban im je netko tko će im pomoći za istinski susret s Isusom. Gluhonijemi slijepac je bio te sreće da su mu ljudi dobra srca pomogli doći do Isusa! A Isus ne pomaže samo tom čovjeku. Svako Isusovo znamenje ili čudo kako mi to volimo reći, pomaže svima, i onima oko njega ali i svakome u svim vremenima koji želi s Isusom do uzdignuća. Ne samo ljudskog dostojanstva u ljudskoj zajednici kakovo je zadobio siromašni gluhonijemi, nego još više. Uzdići se do dostojanstva djece Božje.

Slušali smo Izaiju proroka kako naviješta upravo to vrijeme: „Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati k`o jelen, njemakov će jezik klicati.“ (Iz 35,5-6) Nismo li i mi i slijepi, i gluhi pred dragim Bogom? Moguće da i zdravih nogu tek pokušavamo šepati njegovim stazama? Ili nam možda i nije stalo doprijeti do Isusa, a njegovim dolaskom bi se Izaijino proroštvo trebalo istinski ostvarivati i na svima nama!

Sveti Jakov je dobro primijetio da se ovo –„hoću neću“ već i u prvoj kršćanskoj zajednici počelo događati. U Božjoj obitelji nema raslojavanja! Ili barem ne bi smjelo biti! Siromašni na rubu, nezamjetljivi, a bogati na prvome mjestu. Ako je tako među nama, znajmo da to nije po Božju! Želimo li se uzdići potrebito je ponajprije biti siromah, ozdraviti od svega što nas veže  uz čisto zemaljsko. Ne radi se o materijalnom bogatstvu ili siromaštvu nego o siromaštvu duhom. To je Isus naglasio kad je govorio o blaženstvima! "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! (Mt 5,3) Zadobiti Kraljevstvo to je tek pravo uzdignuće, a privilegij tu imaju siromasi. Ako se još uvijek držimo „bogatašima“ valja se sniziti na razinu siromaha kako bismo zadobili od Gospodina jedino pravo bogatstvo. Ta, i sam Isus je postao siromah radi nas i radi našega spasenja!

Nipošto to nije obmana za siromašni narod kako bi ga primirili od gnjeva prema nekome što se ponekad želi istaknuti. Ako je dobri Bog uvijek na strani siromašnih, a mi bismo također htjeli da on bude i na našoj strani, da nas izabere, znat ćemo gdje nam je mjesto. To možemo postići samo ako se i mi poput Gospodina opredijelimo za siromahe! Pustimo onda da i nas Isus izliječi od sljepoće, gluhoće i svega što nas u tom opredjeljenju može priječiti. Tako slobodni moći ćemo i mi pomoći drugima do Isusa u njihovim potrebama.

B.Ž.