Datum objave: 29.07.2011

OBNOVI U NAMA ŠTO JE TEBI DRAGO

 

Čovjek je sklon gledati svoja posla, svoje potrebe. Često i uz najbolju volju ne uspijemo svladati u sebi sklonost sebičnosti. Dakako da to Bogu nije drago. Ni ljudima sebičnost nije draga. Teško je razumijemo, još teže opravdavamo a najteže prihvaćamo nečiju sklonost da samo gleda svoja posla, a za potrebu bližnjega ne mari baš puno.

Možda je današnje vrijeme osobito obilježeno time da svi previše gledamo samo na sebe, svoje probleme i potrebe. Kao da voditelji poslova od opće potrebe u tome prednjače: vlastiti interesi su na prvom mjestu, interesu stranke mora sve biti podloženo, doći i ostati na vlasti pod svaku cijenu. Možda nam je upravo zato i teško. Zar ne bi zajednički bilo lakše sve rješavati, kao što je to činila prva Crkva, nego da svatko bude za sebe, usamljen u svojim brigama, pogotovo u svojim interesima?

Isusa u današnjem evanđelju upoznajemo kao onoga koji ne gleda samo, kako bismo rekli, svoja posla, nego gleda i na druge oko sebe čija sudbina ga ne ostavlja ravnodušnim. Suosjeća s potrebama drugih i to tako intenzivno da upotrebljava i svoju svemoć kako bi ublažio ljudsku nemoć. I to ne samo u potrebama kruha svagdanjeg, nego ide i dalje pa upućuje i pomaže nam u ishrani za život vječni - najavljuje euharistiju, pravi kruh s neba. "Kad bismo imali srca kao On, i mi bismo našli "svemoći" za djela kao što bijahu njegova!", reče jedan teolog.

Ljudi koji idu za Isusom imaju iskustvo da s Njime rješavaju svoj problem gladi – ponajprije za duhovnom ishranom, ali i za kruhom svagdanjim. Idući drugim putem kroz život, čovjek prvo ostaje bez duhovne hrane, a onda se vidi da takav put vodi i praznim obiteljskim stolovima. Kad danas čujemo Isusa da svojima govori „dajte im vi jesti“, neka naše misli ne budu usmjerene samo na tjelesne potrebe. Molimo Gospodina da u nama obnovi taj osjećaj za utaživanje svake vrste gladi u našim zajednicama. To je zasigurno Njemu drago.