OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU – C Lk 12, 13-21

OBNOVI U NAMA ŠTO JE TEBI DRAGO
I SAČUVAJ ŠTO SI OBNOVIO.
 

Naše nam iskustvo govori da nama nije uvijek drago ono što je drago našem Gospodinu. Zašto?  Zar nismo rekli da mu vjerujemo. Povjerovali smo da On bolje od nas zna što je za naše dobro nego mi. Istina da mi dosta olako izjavljujemo da Bogu vjerujemo, a u isto vrijeme radimo po svom nahođenju, iako se to ne slaže s onim što Bog kaže. Željeli bismo spoznati da je to puno ozbiljnije pitanje nego nam na prvi pogled izgleda. U skladu s time potrebno bi bilo da se ravnamo više – zapravo uvijek prema onome što je Njemu drago. Ako za sada to nama i nije tako drago, ugodno, privlačno, vjerujemo da u svoje vrijeme nećemo požalili što smo Njemu ugađali, odnosno gorko ćemo se kajati ako želimo ugađati samo sebi .
 

Što sve našemu Gospodinu nije drago? Od čega nas On želi osloboditi? Što mu je drago, odnosno što bi to On u nama želio obnoviti i sačuvati?
 

Dosta se lako utješimo konstatacijom da nismo nikakvo zlo počinili: ubojstvo, nismo uništili ili oštetili nečiju imovinu... Nakon takve konstatacije najčešće odmah zaključimo da je s nama sve u redu. Još kad nam netko kaže da nas Bog prihvaća takve kakvi jesmo, zaključimo da je tako i sve u redu. Međutim to je pogrešan zaključak. Istina, Bog nas prihvaća takve kakvi jesmo, ali nas želi preporoditi, promijeniti u ono što nismo, kakvi bismo trebali biti da mu potpuno budemo na radost. Da bismo živjeli – mi i drugi oko nas - nije dovoljno da si ne oduzmemo život, nego je potrebno taj život štititi, hraniti i održavati svim potrebnim sredstvima. Da bi auto vozio nije dovoljno samo da ne uništimo motor ili da ne probušimo gume, nego je uz to da sve bude ispravno potrebno i podmazivanje i gorivo.
 

Tako i apostol Petar piše da nas je dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane Bog otkupio od ispraznog načina života (1 Pt 1,18). I to izgleda da nas najviše ugrožava, to je ono što Gospodinu nije drago – isprazan način življenja. A nama često upravo ispraznost izgleda kao dobitak i uspjeh u životu. O toj ispraznosti govori nam i prvo čitanje – Propovjednik i sam Isus u evanđelju: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje." (Lk 12,15). Sadržaj jednog i drugog je pitanje imetka kojega čovjek tretira kao životni cilj, a vjernik će ga prepoznati kao ispraznost ako iznad toga nema životnog cilja za vječnost. Tražite što je gore, poziva nas apostol Pavao. Za taj dar molimo Gospodina: Obnovi našu težnju za onim što je gore. To je tebi drago – da ustrajemo na putu prema pravim vječnim ostvarenjima.