Datum objave: 26.02.2011

 POUZDANJE U BOŽJU BRIGU ILI ROPSTVO U TJESKOBI?

Prije svega je važno napomenuti kako Isus nije svoje učenike, pa i nas danas, poticao na lijenost, nemar i nebrigu za sutra, rekli bismo, na život iz dana u dan. Došao je da nas oslobodi svakog ropstva, pa i ropstva tjeskobne zabrinutosti za sutra. Nitko zapravo i ne zna da li će nam sutrašnjica i biti darovana ili ne! Pretjeranom brigom za materijalno sutra samo može ugušiti brigu za ono najpotrebnije, „Kraljevstvo i pravednost njegovu“ (Mt 6,33), a ako nam dragi Bog podari sutra, sigurno nas neće ostaviti nezbrinute!

Nije bio ružičasti  trenutak onima kojima se sv. Matej obraćao u današnjem odlomku evanđelja. Posljedice ratnih stradanja od 66. do 70. nastavljene su osvetom  pobjednika, raseljavanjem i neimaštinom. Nestašica egzistencijalnih potreba za život, je uistinu stvarala tjeskobu u narodu! Ne podsjeća li nas to i na našu današnju stvarnost  koju neprestano mnogi podgrijavaju i time otimlju i ono malo radosti i sreće čovjeku današnjice.

I nije im to teško činiti, jer smo naučili na razinu standarda bez kojega više i ne možemo zamisliti zadovoljstvo i sreću u svom životu. Negativne misli ne dopuštaju u svemu tome uvidjeti i pozitivnu stranu. Ne traži Gospodin od nas povratak u kameno doba, ali zar nam je desetak minuta manje gledanja televizijskog programa toliko životno važno? Ili koja minuta više zajedništva u obitelji toliko omeđuje moj životni prostor? Možda nam je lagodnije dati djeci džeparac od trenutaka druženja s njima? Kod čestitanja nekih životnih prigoda najčešće jedni drugima želimo zdravlje. A zašto ga  onda barem ne čuvamo : više hodanja – manje vožnje, više umjerenosti – manje dijeta, više sna – manje buljenja u ekran televizora.   Mogli bismo tako u nedogled nabrajati dobrobiti koje su nam na dohvat radi pomanjkanja materijalnih dobara! Vrijedno je osobno produbiti ovo razmišljanje!

Isus uči da kod onih  koji imaju pouzdanje u dragog Boga, nema mjesta tjeskobi! Božja briga za čovjeka ne prestaje! Jedino ako ga mi ostavimo, uzdajući se u drugog boga, možda u “ obogotvoreno bogatstvo“,  zaista imamo razlog zabrinutosti!

Zapitajmo se još jednom: da li mi sutra bude darovano na raspolaganje? Tjeskobno brinuti o nečem što se možda neće dogoditi se ne isplati. Brinimo o onome što je zagarantirano kao najviše dobro za nas: Kraljevstvo i pravednost njegova! Ta stvarnost je izvor istinske radosti i nepomućenog mira. Gospodin nas ne zaboravlja! I ljiljani svjedoče!