Izbornik
PETA KORIZMENA NEDJELJA - B (Iv 12, 20-33)
Datum objave:
24.03.2012
PŠENIĆNO ZRNO MORA UMRIJETI DA BI DONIJELO RODA
Isusovi pozivi nama mogu izgledati i protuslovni: da bi dobio moraš izgubiti; da bi živio moraš umrijeti. Stoga se mi najčešće vrlo malo ili nikako ne obaziremo na Isusovu riječ. Ravnamo po svom nahođenju i uvjerenju. A ipak, mi bismo trebali vjerovati da Isus zna što govori.
Prvo bismo trebali umrijeti svojoj volji da bi u nama mogla zaživjeti Božja volja. Baš onako kako nas to Isus uči i kako nam daje primjer u vlastitoj agoniji u Getsemanskom vrtu. Znao je što ga čeka, mi vidimo da sve to nadilazi teret kojega čovjek može nositi, znamo da je Isus to mogao izbjeći, ali na kraju svega u molitvi Ocu On zaključuje: Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude! (Lk 22,42). Nakon svega upoznali smo da je plod toga što je On UMRO - NAŠE VJEČNO SPASENJE. Sada i u našem životu možemo drugačije gledati njegovu riječ o potrebi umiranja da bismo živjeli.
Sveti otac je na Mariji Bistrici o mučeniku Stepincu također govorio na temelju Isusovih riječi iz današnjeg evanđelja: Zrno Alojzija Stepinca palo je na hrvatsko tlo i vidimo koliko je ploda donijelo za sav narod, osobito za Crkvu u narodu Hrvata.
I u Zbornoj molitvi se spominjemo Isusova primjera potpunog predanja: Tvoj se Sin, Gospodine, Bože naš, predao u smrt iz ljubavi.
Ne radi se o bezizlaznoj situaciji u koju čovjek upadne i koju onda mora prihvatiti htio to ili ne htio. Ne radi se niti o trenutačnom zanosu – kakvog nalazimo u zaljubljenosti ili nekom oduševljenju. Radi se o promišljenom i prihvaćenom činu koji je ostvaren cijelim bićem – dakako i srcem.
Mi smo pozvani obznanjivati ljubav i vjernost našega Gospodina, kako nas poziva današnji psalam (ps 89).
Pozvani smo i svjedočiti vrijednost prihvaćanja Isusove ponude, poglavito kolika je vrijednost umrijeti svojoj volji da bi Bog s nama, u nama i po nama mogao ostvarivati svoja djela.
Povjerujmo da je To što Bog hoće najveće dobro, zapravo jedino istinsko dobro koje Božjom milošću i našim zalaganjem možemo ostvariti. Kamo sreće ako to što Bog hoće postane i naša želja.
Prvo bismo trebali umrijeti svojoj volji da bi u nama mogla zaživjeti Božja volja. Baš onako kako nas to Isus uči i kako nam daje primjer u vlastitoj agoniji u Getsemanskom vrtu. Znao je što ga čeka, mi vidimo da sve to nadilazi teret kojega čovjek može nositi, znamo da je Isus to mogao izbjeći, ali na kraju svega u molitvi Ocu On zaključuje: Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude! (Lk 22,42). Nakon svega upoznali smo da je plod toga što je On UMRO - NAŠE VJEČNO SPASENJE. Sada i u našem životu možemo drugačije gledati njegovu riječ o potrebi umiranja da bismo živjeli.
Sveti otac je na Mariji Bistrici o mučeniku Stepincu također govorio na temelju Isusovih riječi iz današnjeg evanđelja: Zrno Alojzija Stepinca palo je na hrvatsko tlo i vidimo koliko je ploda donijelo za sav narod, osobito za Crkvu u narodu Hrvata.
I u Zbornoj molitvi se spominjemo Isusova primjera potpunog predanja: Tvoj se Sin, Gospodine, Bože naš, predao u smrt iz ljubavi.
Ne radi se o bezizlaznoj situaciji u koju čovjek upadne i koju onda mora prihvatiti htio to ili ne htio. Ne radi se niti o trenutačnom zanosu – kakvog nalazimo u zaljubljenosti ili nekom oduševljenju. Radi se o promišljenom i prihvaćenom činu koji je ostvaren cijelim bićem – dakako i srcem.
Mi smo pozvani obznanjivati ljubav i vjernost našega Gospodina, kako nas poziva današnji psalam (ps 89).
Pozvani smo i svjedočiti vrijednost prihvaćanja Isusove ponude, poglavito kolika je vrijednost umrijeti svojoj volji da bi Bog s nama, u nama i po nama mogao ostvarivati svoja djela.
Povjerujmo da je To što Bog hoće najveće dobro, zapravo jedino istinsko dobro koje Božjom milošću i našim zalaganjem možemo ostvariti. Kamo sreće ako to što Bog hoće postane i naša želja.
Web dizajn: logIT.hr
