PETA KORIZMENA NEDJELJA – C Iv 8, 1-11

ISUS U NAMA POBJEĐUJE RAZARAJUĆU SNAGU GRIJEHA

Koliko li samo puta sami sebe uhvatimo u, ako i ne baš u osuđivanju drugih, a ono barem u prosudbi tuđih postupaka. Svoje prosudbe držimo kao apsolutno ispravne pa i ako nismo baš upoznati sa svom pozadinom nečijih djela. Nemalo puta su drugi, ako izreknu suprotno mišljenje, izvrgnuti najgorem ponižavanju, koje drugi u dobrohotnosti svoga srca, bili vjernici ili ne,  lako mogu prepoznati. Lako se u to osvjedočiti ako samo malo zavirimo u komentare pojedinih napisa na internetu za koje piše kako ih veliki broj čitatelja ocjenjuje neprimjerenima. Možemo li si pretpostaviti kakovi bi samo bili komentari Isusovog postupka u situaciji iz današnjeg Evanđelja o osobi optuženoj od „pravednika“ kako su je uhvatili u samom činu grijeha. Tužiteljima možda i sama ta činjenica grijeha i nije bila bitna!? Sami nisu ni pokušali protresti vlastitu stvarnost i postupke u kojima  vjerojatno nisu ni u jednom prepoznali osobne zle čine. Bitnije im je bilo diskreditirati samog Isusa, na ovaj ili onaj način. Po njihovom razmišljanju zamka za Učitelja bila je tako savršeno sročena da joj neće moći izmači. Ili će pasti pred očitim kršenjem zakona, ili će mu pasti ugled u običnom narodu koji je hrlio za njim jer mu je pružio nadu u Očevo neizmjerno milosrđe.
Isus grijeh ne odobrava! Ne bagatelizira njegovu razarajuću snagu u čovjeku. Pred svim generacijama ljudskog roda osvjetljava Božje milosrđe, iscjeljiteljsku Božju snagu koja nas prihvaća u našoj cjelovitosti, pa i grešnosti. Ali to uzdignuće čovjeka snagom Božje ljubavi može djelovati samo ako, prepoznavši osobnu grešnost,  priznamo zatečenu stvarnost u sebi i sebi samima   i dragom Bogu. Kako li je teško ponekad samima sebi, a kamo li pred drugima priznati da smo učinili neko zlo! No, kad u tome uspijemo, spoznaja i prihvaćanje  osobne nesavršenosti, budi u nama želju za uzdignućem iz zla u dobro! Garancija uspjeha nismo mi sami i naša snaga. Garancija uspjeha može biti  samo Gospodin, kojemu zato moramo pronaći mjesta u vlastitom životu. Zato je neophodno prostor koji zauzima grijeh u našem životu osloboditi kako bi to mjesto bilo za Isusa oslobođeno! Priznanjem grijeha možemo prepoznati neizmjerno Božje milosrđe koje nastupa! Osobna pravednost nestaje kao i Isusovo pisanje po pijesku. Samo Njegovo pisanje u ljudskoj savjesti ostaje i donosi plodove neizmjerne Božje ljubavi!
 

Uskrs je sve bliže. Nemojmo odlaziti od Isusa, kao oni tužitelji iz današnjeg Evanđelja. Iako u susretu s njime prepoznajemo  i svoju grešnost, oslobođenje i pravu radost možemo postići samo njegovim oproštenjem. Ne samo da nas neće osuditi, nego će, ako uistinu vjerujemo u neizmjerno Božje milosrđe, radost oproštenja zasjati i u našim srcima. Samo s Isusom Uskrs možemo sretni proslaviti! A poslije toga nema te radosti koja bi mogla nadomjestiti uskrsnu!