Datum objave: 06.02.2010

TVOJA NAM JE MILOST JEDINA NADA,
A TVOJA ZAŠTITA JEDINA SIGURNOST

 

Božji, bogobojazni ljudi uplaše se kad spoznaju stvarnost situacije u kojoj se nađu. Osobito kad osjete da im se povjerava velika, odgovorna dužnost. Tako vidimo da se i Marija smela kad joj je pristupio anđeo Gospodnji s Božjom porukom. U današnjem prvom čitanju prorok Izaija izražava svoju poteškoću riječima: Jao meni, čovjek sam nečistih usana. U narodu nečistih usana prebivam. Propadoh. A Petar u evanđelju, nakon čudesnog ulova, izričito moli Isusa: „Idi od mene! Grješan sam čovjek, Gospodine!“

 

Osoba koja ima neki osjećaj za red sa strahom će ući u očišćenu, uređenu prostoriju da ne bi ostavila nered. U sveti će prostor uvijek ulaziti s poštovanjem. Znamo da ima i onih kojima ništa ne smeta gaziti po blatu i bez ikakve poteškoće ući u uređeni prostor. Na ulazu u sveti prostor, u crkvu niti ne zapaze upozorenje koje je radi takvih stavljeno: Ulaziš u kuću molitve, u prostor posebnog susreta sa svojim Bogom. Nemoj obezvrjeđivati i profanizirati taj sveti prostor. Odstrani sve što bi tome moglo pridonijeti (mobitel, žvakaća, nedolična odjeća…).
Ta druga vrsta sklona je i u drugim životnim potrebama ravnati se samo prema svojim osjećajima. Svoje prosudbe, svoje zaključke, svoje postupke smatraju jedinim mjerilima. I teško će spoznati da sva njihova zalaganja, sve njegove sposobnosti nisu dovoljne da bi se na njih mogli osloniti s nekom sigurnošću. A kad se radi toga dogodi neuspjeh, uvijek će biti kriv netko drugi ili nešto drugo.

 

Danas nam riječ Božja skreće pozornost na osobe koje imaju osjećaj za stvarnost da bez Božje milosti imaju temelja govoriti: Jao meni…; Gospodine, grješan sam čovjek…; društvo kojemu pripadam čini i svoje članove nečistima  pred Bogom i nesposobnima za velika djela. I to nećemo nazvati pesimističkim raspoloženjem, nego realnom spoznajom koja onda, nakon spoznaje Božjeg zahvata, dovodi do iskustva: Krivica ti je skinuta i grijeh oprošten. A nakon toga i Bog računa na tebe. Sada i ti možeš čuti pitanje: Koga da pošaljem? Tko će učiniti nešto na moju riječ? Kome da povjerim određene odgovornosti, zaduženja, potrebe? Kao što su:
Izvezi na pučinu i bacite mreže (evanđelje).
Bože, zar si pozvao mene? Na tako velika djela? (Iva-Pavao II).

 

Da, reći će ti Gospodin. Tebe sam pozvao. Ne boj se! Od sada ti i ja dalje idemo  zajedno.

 

Bio nam svima sretan hod zajedno s braćom i zajedno s Gospodinom. Stavimo svoju nadu u njegovu milost i njegova zaštita neka bude naša sigurnost.