Datum objave: 09.07.2011

ODBACITI ŠTO JE NAS NEDOSTOJNO

A TRAŽITI ŠTO JEDNOM KRŠĆANINU PRILIČI

 

Film se zvao Gospodinu s ljubavlju. Učitelj je imao razred kojega su svi drugi otpisali kao beznadni, kao učenike u koje se ne isplati ulagati niti se za njih zalagati. Učitelj–odgajatelj, koji je očigledno imao karizmu za to, uspio je. Jedan od ključnih njegovih uspjeha bio je i u tome da je u učenicima – osobito u učenicama – probudio osjećaj njihova dostojanstva. „Ja sam dama“, podsjetila je učenica svog kolegu u razredu kad joj je ovaj pristupio s raspoloženjem da je koristi za zabavu. On je pokazao da je to čuo i da je ovo upozorenje uzeo ozbiljno. Kao da je spoznao da ima nekih stvari koje ne dolikuju za odnos s osobom koju cijeniš ili kojoj ćeš reći da je voliš.

Zapovijed ljubavi kojoj nas Isus uči glasi da iznad svega ljubimo Boga, a onda „bližnjega svoga kao samoga sebe“.

Da bismo mogli bližnjega susretati s poštovanjem i ljubavlju, potrebno je prvo da i sebe doživimo kao osobu dostojanstva i poštovanja, osobu koja neće niti drugoga iskorištavati, ali neće prihvatiti niti da drugi nju iskorištavaju ili je koriste za nešto što nije dostojno čovjeka.

Zborna molitva u Misi današnje nedjelje naglašava ne samo da ima stvari koje su nedostojne čovjeka, nego govori da treba odbaciti ono što je „kršćanstva nedostojno“, a treba tražiti ono „što mu priliči“.

A što je to što je kršćanstva nedostojno i što je to što mu priliči pokazuje nam Bog svjetlom istine. Bez tog svjetla čovjek je zalutao, a to svjetlo pomaže nam da se vratimo na pravi put. Kakav dar!

Psalam nam govori o sjemenu koje pada na dobru zemlju i urodi. Omogućimo Riječi Božjoj da u nama padne na dobru zemlju, da mi ne lutamo nego da nas vrati na pravi put, da budemo uspješni u odbacivanju onoga što je kršćanstva nedostojno, da tražimo što mu priliči, i na kraju da to sjeme donese željeni plod.