PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU - B

PRIČAJ TI TO NEKOM DRUGOM

Kod velikog broja kršćana pokazuje se da kršćanstvo smatramo nečim velikim, vrijednim, unatoč toga što baš i ne znamo u čemu je ta veličina i vrijednost. To se osobito pokazuje u inzistiranju roditelja da njihova djeca budu krštena. Bilo je vremena kad su radi toga ljudi ostajali bez zaposlenja i mnogima su bili ugroženi prihodi za uzdržavanje. Ljudi su ipak tražili načina da ostvare taj sakrament  za svoju djecu, pa makar to bilo i skrivečki. Takva praksa pridonijela je pogrešnom mentalitetu u kojemu se razvio osjećaj da ima nečega čega zapravo nema. Ako je netko kršten, ne znači da je i kršćanin. Kao i, ako je netko rođen ne znači da i živi. Za održavanje života i za rast potrebna je ishrana. Za biti kršćanin, živjeti kršćanski nije dovoljno samo nanovo se roditi po sakramentu Krštenja, nego taj novi život, koji je rođen iz vode i Duha Svetoga, potrebno je hraniti da ne umre.

Što je to što se protivi kršćanstvu i nije ga dostojno? Što to treba odbaciti? Apostol Pavao ima iskustvo svoje nesavršenosti. Osjeća u sebi dva zakona, i kao da je uspješniji zakon tijela, a za uspjeh duha u sebi mora se jako boriti. Ta nesavršenost i osjećaj neuspjeha nije pravi problem. Problem je kada krenemo linijom manjeg otpora i tražimo za to opravdanje. To je ono što nije dostojno kršćanstva.

Zemlja ne može više podnijeti njegovih riječi, bio je glavni prigovor na riječi proroka Amosa koji je upozoravao na Božju uputu. Odlazi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i prorokuj. Ovdje ćeš prorokovati onako kako nama paše. Ne bi bilo dostojno i protivilo bi se proročkom poslanju da je Amos to prihvatio, premda bi mu bilo lakše. Ali on zna da bi to bila prijevara. Nisam ja prorok radi zarade, radi uhljebljenja. Proročka služba nije meni zanat. To je poslanje od Boga koji me šalje radi potrebe naroda. I radi dobra naroda poslan sam od Gospodina da prorokujem ono što mi On kaže, a ne ono što mogu unovčiti – robu koja se potražuje.

Blagoslovljen Bog koji nas blagoslovi slanjem svojih proroka, slanjem svoje riječi. On nas izabra, u ljubavi nas posinjuje, zna što je za naše dobro i mi vjerujemo da nam želi dobro. On nas uzljubi. Obznanjuje nam otajstvo svoje volje. Tako apostol Pavao zahvaljuje Bogu. Hoćemo li se mi suprotstavljati njegovoj riječi koju nam upućuje po svojim prorocima?

Isus šalje učenike s izričitim uputama. Ako vas ne prime te vas ne poslušaju, izađite odande. I oni čine kako im je Isus rekao. I vidimo da propovijedanje izgoni zloduhe a mazanje uljem ozdravlja nemoćnike. U tome prepoznajemo i naše potrebe, i priliči da mi kršćani to tražimo i izvršujemo.