PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU – C Lk 10, 25-37

„IDI PA I TI ČINI TAKO!“

Dragi Bog nam govori da nam Njegova riječ  jako blizu. U ustima našim i u srcu našem! Ako nam On to govori, onda je to apsolutna istina! I tome valja u našem današnjem razmišljanju  pokloniti veliku pozornost. Dobro promotrimo da li u svom tom žamoru svijeta kojim smo okruženi tu njegovu riječ čujemo i primjećujemo? I ako ju barem koji puta i čujemo, moramo biti svjesni da je do življenja onoga u što nas Njegova riječ upućuje jako naporan i dugi put! A danas nas želi upozoriti na jednu od dvije najvažnije životne norme iliti zapovijedi, bez koje ne bismo ni živjeti mogli. Mirno možemo ustvrditi da bez te Božje norme čovjek ne bi bio čovjek, a o „biti kršćanin“ da i ne govorimo!
Američki astronaut Amstrong koji je bio na mjesecu  reče kako je lakše zakoračiti na mjesec nego prema drugom čovjeku. Ljudska stvarnost i nije daleko od toga. Sve više naši pogledi bivaju okrenuti jednih od drugih. Napose ako zamjećujemo kako nas je drugi potreban. Pa i kao kršćani možda ne želimo prihvatiti stvarnost o kojoj nam govori sveti Pavao da i ono za što si umišljamo kako smo sami svojim rukama privrijedili zapravo od Gospodina primamo. „ Sve je  po njemu i za njega stvoreno.“ Kol 1,16) Na drugome pak mjestu Gospodin kaže: „ Što god učiniste jednome od moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 40) Životni nam je onda prioritet zakoračiti prema svome bližnjemu i dobro mu činiti kako to Gospodin preko drugih čini nama samima! Jer, ako se on poistovjećuje s nama, onda je sve stvoren i za nas, za mene i svakog dugog. A taj drugi je upravo onaj za kojega se često pravimo da ga ne primjećujemo, onaj na kojega nam Isus u današnjem Evanđelju želi svratiti pažnju.
Isus, Samarijanac, nedvojbeno djelom govori što nam je činiti u takovim životnim situacijama. Otvorimo li mu srce, naći ćemo nedvojbeno jasne upute što činiti!  Iskazivanje milosrđa drugome nikad ne ostaje nenaplaćeno! Ma koliko potrošili vremena ili bilo kakovih sredstava pa bilo to i više nego smo planirali, biti će nadoknađeno jer nam Gospodin  daje garanciju! Dapače, što više bližnjih primijetimo oko sebe, to bolje za nas ako ih tako i prihvaćamo!
Isus se svakodnevno brine za nas! On, Riječ, u ustima i srcu našem, sve nam daje, za sve se brine, ne ostavlja nas nikada!  Ali zato: „ Idi pa i ti čini tako!“  Ili ćemo i dalje pokušati poput zakonoznanca pronaći opravdanje za svoj drukčiji put?