Datum objave: 01.12.2012
PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA

PRIPREMA ZA VELIČANSTVENI SUSRET S ISUSOM I OCEM U DUHU!

 

Može nam čudno izgledati da sveta čitanja na kraju i na početku liturgijske godine usmjeruju naše misli istom cilju – krajnjem cilju ljudskog hoda. Ništa neobično! Ovozemaljsko iščekivanje slavlja prvog Isusovog dolaska nam treba biti samo poticaj za ozbiljniji i angažiraniji pristup pripreme za ponovni vidljivi Isusov dolazak i naš radosni susret s njim. Dobro Božje obećanje dano čovjeku sigurno dolazi. Veoma je važno da ga mi kao takvo i počnemo doživljavati i za takvu se vječnu stvarnost odgovorno pripremamo. I ne samo u trenucima kad se osjetimo nemoćnima u svakodnevici života, nego bi takav pristup životu kod kršćana morao biti neprestan. Evanđelist Luka prenosi veliku Isusovu zabrinutost za nas. „Pazite na se da vam srca ne otežaju… Budni budite!“

 

Na budnost nas mogu potaknuti i ovozemaljske teškoće i nevolje. Tako je bilo i domu Izraelovu kad je osjetio težinu Nabukodonozorove pesnice. Čežnja za Mesijom je porasla. Ipak, to nije bio ni Sidkija kojega je osvajač postavio za kralja kao i mnogi koji su se kasnije nuđali kao rješenje muka koje su ih zadesile. Novi svijet, novu stvarnost za kojom nevoljno čovjekovo srce vjekovima teži,  gradi samo Onaj kojeg šalje dobri nebeski Otac. Naše prihvaćanje te stvarnosti, naše sudjelovanje da se to dogodi u nama i našoj cijeloj zajednici kojoj pripadamo, Crkvi, priprema nas da možemo „stati pred Sina Čovječega“ bez straha , puni nade i pouzdanja.

 

Zato, ako smo možda pomalo posustali u najvažnijem  životnom poslu zbog teškoća koja nas svakodnevno prate, ponovno zasučimo rukave i rastimo „ prema drugima i prema svima ljubavlju“ kakvom nas Gospodin ispunja neprestance. Za kršćanina nema neke „bezizlazne tjeskobe!“ Ako ovaj susret s Isusom o blagdanu njegova rođenja bude raspjevan i radostan, takav će biti i onaj vječni na koji nas svi ovozemaljski susreti pripremaju. Biti će to veličanstven susret s Isusom i Ocem u Duhu! Susret života u kojem smo pozvani sudjelovati već sada. Nije li nam to dostatan poticaj za ponovno sudjelovanja u preobrazbi života? Osobnog!