Datum objave: 29.11.2009

NJEGOV DOLAZAK IŠČEKUJEMO I NJEMU IDEMO U SUSRET?

 

Na početku nove liturgijske godine želimo se spomenuti cjeline otajstva koje je Gospodin Isus počeo ostvarivati svojim dolaskom na svijet. Ako to otajstvo spasenja ne prihvatimo u cjelini, samo otajstvo Božića previše smo osiromašili. Onda je razumljivo da se to pretvara u običaj bez glavnog sadržaja, ili još više, običaj koji pogoduje trgovačkim čežnjama. A čežnja jednog vjernika - naša čežnja jest u tome, kako molimo i u Zbornoj molitvi današnje Mise, da idemo ususret Kristu koji dolazi, te mu se jednom nađemo s desne strane i tako uđemo u kraljevstvo nebesko. U tu cjelinu Otajstva našega spasenja ulazimo sudjelovanjem na sv. Misi u  kojoj ubiremo plodove Isusova Žrtve na Kalvariji. U svetoj se Misi uvijek spominjemo i toga da se tajna naše vjere sastoji u: Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo.

Prve nedjelje došašća, u prvom čitanju prorok nas Jeremija podsjeća da Bog ispunja svoja obećanja što ih dade svome narodu: Bog čini da nikne izdanak pravedni. Narod je vapio za pravednikom i za pravdom. U isto vrijeme je osjećao da bez pomoći odozgo ne može računati na tu vrijednost. Poznat nam je i vapaj Božjega naroda iz toga vremena: Nebesa, odozgo rosite i oblaci pravednog daždite!(Iz 45,8). I u naše vrijeme životno osjećamo tu potrebu. Kao i uvijek, poteškoća se pokazuje u nespremnosti za čekanje Božje pravde, pa čovjek i sve više uzima stvar u svoje ruke i pitanja rješava po svome. Zaboravili smo da je tu pogrešku čovjek učinio već u početku, da je to bila sugestija Zloga i da je tako sve još više pokvario.

Mi želimo i opet koristiti priliku novoga početka. Računajući na prisutnost Božjeg Pravednika koji je već došao, koji se nastanio i prebiva među nama, molit ćemo ga – kako nas uči apostol Pavao - da nam za svoj Drugi dolazak učvrsti srca da nam budu besprijekorno sveta (usp. drugo čit.).

Naša obnova neka se sastoji u sudjelovanju na nedjeljnoj sv. Misi, na zajedničkoj obiteljskoj molitvi i na osobnoj ispovijedi, koja neka bude istinski znak – sakrament našeg obraćenja i prianjanja uz Gospodina kako bi se ostvarila pravda naša. Vjerujemo da će nam u tome pomoći i naše svagdanje zajedništvo na zornicama. Neka Gospodin blagoslovi naša zalaganja, a mi se obnovimo na putu prema vječnosti.