Datum objave: 22.07.2011

NE PROFANIZIRATI NEBESKA DOBRA

NEGO POSVEĆIVATI ZEMALJSKA

 

Želimo si i opet dozvati u pamet što danas molimo u Zbornoj molitvi:

Bože, zaštito i uzdanje naše,
bez tebe ništa nije valjano, ništa sveto.
Umnoži nad nama svoje milosrđe
da se po tvom promislu i vodstvu
tako služimo zemaljskim dobrima
te srcem prionemo za nebeska.

Bez Boga ništa nije valjano, ništa sveto. To je prvo što nam molitva govori. Znači li to da ništa nema pravu vrijednost što nije sveto? Tako možemo reći sa sigurnošću.

Pred nas se trajno stavlja na izbor zemaljsko i nebesko, vremenito i vječno. Po jednom razmišljanju to se dvoje isključuje, ali po drugom to se dvoje međusobno pomaže i dopunja. Ovisi pristupamo li jednom i drugom ispravno. A za vjernika je ispravno zemaljskim se dobrima služiti, a za nebeska prianjati. Drugim riječima, zemaljska dobra koristiti kao sredstvo da bi se postigla vječna dobra. Ako se to ne ostvaruje, svako dobro koje ćemo postići ovdje na zemlji uzet ćemo kao da smo postigli cilj. A to je onda prijevara, jer samo privremeno dobro doista i nije pravo dobro. I ako smo uz privremeno dobro prionuli kao uz cilj, ono će nam otkloniti iz vidika, isključit će iz našega plana vječno dobro kao cilj, a to je najveći promašaj koji nam se može dogoditi.

Uspijemo li to uvidjeti i prema tome postupati, sreća naša. Znači da gledamo i razmišljamo kao vjernici. Nije li nam to i takvo razmišljanje domaće, doista je potrebno pojačati molitvu kako bismo spoznali da bez Boga ništa nije sveto, a onda dosljedno tome ništa nije niti valjano, nema pravu vrijednost.

Kraljevstvo je nebesko kao blago skriveno, kao dragocjeni biser, govori nam Isus u evanđelju. To je vrijednost za koju se isplati prodati SVE. A više nego nerazborito jest ako se ova vrijednost stavi na kocku radi lagodnog, bezbrižnog života po mjerilima zemaljskog vrednovanja.

Dok idemo ovom zemljom, za nikoga nije kasno to spoznati i za to se opredijeliti.

Bože, zaštito i uzdanje naše, umnoži nad nama svoje milosrđe!