SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU – B (Iv 6, 1-15)

SVI ĆE SE NASITITI I JOŠ ĆE PREOSTATI

Razmišljajući o događaju iz današnjeg svetog Evanđelja, događaju kad je Isus učinio znak umnažanja kruha da bi ga bilo dovoljno za okupljeni narod, sjetio sam se kako su nas još  u osmogodišnjoj školi okupili u jednu dvoranu da bi nas predavanjem jednog nastavnika oteli zaostalosti i tako uvrstili u napredne članove društva. Neposredni povod je bio Drugi Vatikanski Sabor kojega je sazvao ondašnji papa, sada blaženik,  Ivan 23. dobri, kako su ga kasnije nazvali. Mi, obična seoska djeca nismo ni znali o čemu se radi, ali nam je i to bilo bolje nego neki sat matematike ili slično. Uz neke druge tvrdnje koje nikad nisu zaživjele prema onom predavanju, nastavnik koji je imao vrhunsku partijsku dužnost u školi, kao znanstveno je ustvrdio kako je svakoj budali jasno da se sa pet kruhova i dvije ribice ni u ludilu ne može nahraniti toliko mnoštvo.

Danas, kad o tome razmišljam, i  molim vječni mir tom nastavniku, još više prepoznajem kako ne samo Isusova ljubav, nego i ljubav svakog koji njega slijedi, bez ikakvog čuđenja, može učiniti nama još nevjerojatnije stvari. No, da ne bismo u ovom razmišljanju ostali samo na nekom čudu koje je Isus učinio, pa Ga  možda pod tim dojmom pokušali upregnuti u svoje osobne interese kao mnoštvo koje ga je htjelo zakraljiti, promotrimo taj događaj kao znak kojim Isus želi sve nas pokrenuti na put života. A na takav put možemo samo s njim! Ako želimo progurati svoje interese, Isusa gubimo. Izgubio se kad su ga htjeli učiniti kraljem. No,  jesmo li gladni kruha, a kruh je simbol svega što nam je potrebno za ovozemaljski i vječni život, možemo se nasititi samo ako te potrebe ispuni onaj koji jedini to može – Isus, Kruh Života. Valja svakako primijetiti na koji način se to događa. Dječakov ( i naš dar od srca) i Isusova molitva nad tim darom čini da je i malo dostatno za sve!

Isus, poput Mojsija, prorok kojeg je Otac davno navijestio: „Podignut ću proroka… kao što si ti.“ (Pnz 18,18) oslobađa svakoga koji povjeruje u njega, od svakog robovanja. Robovanja materijalnim dobrima, sebičnosti grijeha, straha smrti. Ali,  živi Kruh Života želi našu istinsku suradnju! Tada ne će biti nikakve prepreke da se „po Njegovom promislu i vodstvu tako služimo zemaljskim dobrima te srcem prionemo za nebeska.“ (Zborna molitva) Naš dar sebe, bez nekih sebičnih zadrški, i Isusova žrtvena molitva za nas rješava sve ovozemaljske i vječne potrebe. I svi će se nasititi i još će preostati!