Datum objave: 19.07.2013

MARTA GA PRIMI U KUĆU

 

Riječ nas Božja u današnjem bogoslužju upućuje u vrijednost i vrednovanje gostoprimstva. Tri razdoblja povijesti ljudskog roda iznose velike razlike u poimanju i ostvarenju velike vrednote koja se zove gostoprimstvo.

 

Abrahamovo vrijeme (2000 god. prije Krista): Abraham prima strance, nepoznate. Vidimo da on smatra milošću ako ti stranci ne mimoiđu njegov dom. Abraham trči prema njima, pada ničice pred njih i moli ih za milost da navrate svome sluzi. Ako ne, on osjeća da će biti na šteti. Poslije on spoznaje da je to bio susret s Bogom.

 

Isusovo vrijeme: Marta i Marija u Isusu čovjeku već prepoznaju i prisutnost Boga u svijetu. Sve to Martu nosi u zauzetosti da ga što gostoljubivije posluži – sva bijaše zauzeta posluživanjem. I kod Abrahama već vidimo kako ne mari za troškove, jer je gostoprimstvo već u sebi veća dragocjenost. Marta kao da pokazuje kako je primiti Isusa u kuću već neprocjenjiv dobitak, a svojim gostoprimstvom ona samo iskazuje zahvalnost za primljena dobra.

 

Uz Martu susrećemo i njezinu sestru Mariju. Vidimo da ona Isusu još više radosti donosi time što je otvorena za primanje. Isus daje priznanje i izriče pohvalu onima koji prihvaćaju njegovu ponudu: Blaženi oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je. Na taj način Marija izabire bolji dio. Isusu još više omogućava da ima kome dati ono što je donio. Tako ona sama postaje još bogatija.

 

Dvije tisuće godina poslije Isusovog dolaska na svijet – tj. Isusovog vremena – prepoznajemo koliko se promijenio mentalitet glede vrednovanja gostoprimstva – i prema  čovjeku i prema Bogu. To bi nama trebao biti veliki izazov. Možemo li mi danas i pomisliti da bi se tu moglo nešto promijeniti po uzoru na biblijske primjere. Čovjek je toliko to preokrenuo naglavačke da se danas među prvim uputama djeci govori: Ne razgovaraj sa strancima. Reći ćemo da je to razumljivo (nažalost). K tome, ljudi se danas sve manje susreću osobno, a sve ih više zamjenjuju aparati. I to uzimamo kao po sebi razumljivo. Željeli bismo ipak da i ti aparati ne budu na štetu nego više u službi susretima, povezivanju i dakako – gajenju gostoprimstva.

 

Ljudski gledajući gostoprimstvo je samo odnos prema čovjeku. Ali kao vjernici željeli bismo prepoznati, kako nam i događaji iz Svetog pisma govore, da je to zapravo i odnos prema Bogu. Ne možemo se ne podsjetiti Isusove riječi: Što ste učinili jednome od moje braće, meni ste učinili. Stoga koristimo sve mogućnosti da i mi primio Isusa u kuću poput Marte. Pođimo i dalje: Poput Marije uzmimo i ono što je bolje – slušajmo, divimo se, upijajmo, vrednujmo što nam Isus govori. To je ono JEDNO za što Isus kaže da je POTREBNO.