Datum objave: 12.02.2011
MIJENJATI SEBE ILI BOŽJE ODREDBE?
 
Kako nam je ugodno čuti pohvale na svoj račun, mogli bismo reći onako u šali, osjetiti kađenje miomirisima riječi koje nam ugodno škakljaju uši i uzdižu naš ego. Ipak, nije li dobro bar ponekad prorešetati pravu osobnu stvarnost i iskreno stati pred samog sebe? Možda u tim trenucima istine prepoznamo kako je lakše biti farizej kad već moram nešto biti, nego usklađivati u dobru Isusove ljubavi svoja djela i svoje srce?
Vjerujem da svi mi koji se Isusovim imenom dičimo, nastojimo očuvati darovani poklad  vjere, nepokvarljivim održati blago Božje, svjesni da je u glinenim posudama. Onakvim ga utkati u svoj život kako nam ga je Otac po svome Sinu darovao.
Mnogi bi i danas htjeli „radi okorjelosti srca“ mijenjati Božje odredbe za uredbe ljudske, no budimo otvorena srca Bogu i priznajmo sami sebi da to nije učinio ni onaj koji je „imao vlast“ to učiniti, nego je došao sve dopuniti i ispuniti bez obzira kako to bilo teško i bolno! (Mt 5, 17)
U današnjem svetom Evanđelju pred nas kao primjer Gospodin prostire neke od vrijednosti dane nam u Deset Zapovjedi. Vrijednost života koja se danas toliko obezvrjeđuje da postajemo „civilizacija smrti“, vrijednost bračnog života – suvremeno obezvrijeđena na razinu vremena kada je žena bila obično vlasništvo muža, vlasništvo koje je mogao odbaciti kao poderanu obuću, (i tuje postignuta jednakopravnost između muža i žene), vrijednost radosnog međusobnog života u punini dostojanstva osobe. Dostojanstva koje životna djela potvrđuju, a ne neka zakletva!  Dostojanstva koje po Isusovim načelima nema pravo nitko uništavati raznim klevetama i podmetanjima bez obzira o kojem se bratu ili sestri radilo! Da smo  uistinu istinski, a ne farizejski  prihvatili Božje vrijednosti  i uskladili ih sa kucanjem našeg  srca, našim razmišljanjima i djelima, potvrdit će nam drugi kojima će biti dovoljan naš da ili ne. Više od toga neće biti potrebno. 
Završit ćemo  riječima našeg dragog  patra Bonaventure Dude koji u jednom dijelu svog razmišljanja o današnjim Isusovim riječima kaže ovako: „Možda nas smeta Isusova oštrina u sva tri sektora moralnoga života. Uočimo sve pojedinosti i ne otupljujmo oštrinu Isusovih riječi. Isus nastupa proročki. Neka njegova riječ slomi naše otporno srce. Inače, ostajemo i dalje farizeji, a ne kršćani. Isus uspostavlja novo, Božje vrednovanje temeljnih ljudskih zbilja: život, brak, istina. Jesmo li se doista obratili na kršćanstvo? Ili živimo u raskoraku sa svojim imenom i bićem?“ Odgovorimo si iskreno na to pitanje.