Datum objave: 15.02.2014

PRAVEDNO I ISKRENO SRCE U NUTRINI I VANJŠTINI
„Bože, rekao si da boraviš u pravednu i iskrenu srcu. Daj da mi budemo takvi te se trajno nastaniš u nama.“ Tako nam zbori zborna molitva današnje nedjelje! Pitanje je, koliko je naše kršćansko srce u svakidašnjici sukladno tom vapaju!?
„Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati.“ (Sir 15, 17) Teško bismo mogli pronaći nekoga koji će izričito tvrditi da mu je milija smrt od života. A životni stil današnjeg čovjeka ipak zakamuflirano u slobodi izbora sve više bira smrt! Sve je više onih koji žive civilizaciju smrti, a ne života! Isto bi se moglo reći i o pravednosti naspram bilo kome. Kod kršćana se pravednost ne mjeri samo u odnosima prema drugima. U pravedni način života prema drugima mora pratiti i pravednost prema samima sebi i dragome Bogu. Dobri Bog i njegovo poimanje pravednosti mora biti središte svih suodnosa! Na žalost, sve je češće u našim životima prisutno to da bi se Bog trebao ravnati prema našim normama, a ne mi prema njegovima! Tako se nešto događalo i u životu pismoznanaca i farizeja. Doduše, oni nisu izravno provodili svoju samovolju nego su je prikrivali Božjim autoritetom! Mnogima danas ni to nije potrebno, a ni ne koriste iste metode. Po njihovom poimanju bi Isus, kada bi danas došao među nas, sigurno radio i govorio kako to oni čine! Ne osuđujući nikoga, pokušajmo iskrenošću srca prepoznati Isusovu profinjenost iz današnjeg Evanđelja. Profinjenost koja blago ali i odlučno opominje kako izvanjski stil života i pravednost srca moraju ići ruku pod ruku! Ne po osobnom nahođenju već po apsolutnoj Božjoj istini! Napose one koji su mu iskreno povjerovali, poziva na život u kojem je DA uistinu DA, a NE uistinu NE! Ljudima koji drže do svoje riječi i djelima je potvrđuju drugi vjeruju bez dodatnih jamstava ili zaklinjanja!  Ako nije tako u našim životima, ako su drugi sumnjičavi prema nama i ne vjeruju nam, zaista se valja pitati zašto? Kakovo je onda to naše kršćanstvo kojim se busamo u prsa?
Na nama je, kako je lijepo izrekao jedan naš uvaženi teolog, ponašati se i živjeti „Isusovski!“   To je mudrost koju nam neprestano svjedoči i navješćuje apostol Pavao.  Mudrost Božja dana onima koji vjeruju. Mudrost darovana za slavu našu, nastanjenu u nama, da nas napokon i pomiluje od osude! Tome težimo!