ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU - C (Lk 6, 17.20-26)
POUZDANJE U NADLJUDSKOG ČOVJEKA
Zbunjuje nas riječ Božja koju nam u današnjem prvom čitanju prenosi prorok Izaija. Površno je uzevši mogli bismo zaključiti da je najbolje s nikim ne imati posla. To ne bi bilo u redu, jer prema evanđelju znamo da je bit našeg vjerskog života upravo u našem usmjerenju na bližnjega. A zašto je onda proklet čovjek koji se pouzdaje, koji se oslanja na čovjeka.
Naše razmišljanje možemo dopuniti i ovako:
Pavao apostol govori o Starom čovjeku i o Novom čovjeku. Još ga naziva Stari Adam i Novi Adam. Za Starog Adama znamo da se radi samo o čovjeku, o zemljanom stvorenju koje je pokazalo sklonost staviti Boga i sve što od Boga dolazi po strani, a sebe postaviti kao vrhovnu normu djelovanja - i to ne samo svoga. Tu normu djelovanja čovjek redovito gradi na savjetu ograničenih umova - psalam će reći: slijedi savjet opakih. Kao plod svega takav čovjek na kraju ipak spozna svoju bespomoćnost, svoju bezizlaznost, svoju katastrofu u koju se sam ukopao. Sam bespomoćan, nije u mogućnosti niti drugima pomoći. Sreća njegova – i mnogih oko njega – ako ima još prilike to promijeniti.
Drugi čovjek je netko sasvim novi - Novi Adam. On jest Sin čovječji, ali ga više poznajemo kao Sina Božjega - Boga. Prije svega zato jer se daje voditi Duhom Božjim. Ne slijedi svoju volju i ne slijedi savjet opakih, nego se predaje vodstvu Duha Božjega. Svaki prijedlog koji nije u skladu s božanskim planom, pa i onaj od najbližih suradnika, jednostavno odbacuje kao sotonsku misao i ponudu. I taj Novi čovjek na kraju postaje uzdignut iznad svega, Gospodar svega stvorenoga. Tako uzdignut osposobljen je, u mogućnosti je i drugima pomoći. Sve ono ljudsko u njemu postalo je pobožanstvenjeno. Kao takav, On nam u današnjem evanđelju nudi BLAŽENSTVA.
Slike: "pljeva što je vjetar raznosi", te "stablo zasađeno pokraj voda tekućica", koje nam donosi i psalam, još jasnije iznose te dvije stvarnosti. Izbor je naš.
Zar nisu slične 'pljevi što je vjetar raznosi' sve riječi koje su izgovorene od tolikih "mudrih" političara i kod nas i u svijetu, a koji Božjem Duhu ne daju ni blizu?!
Mi ćemo stoga i dalje svoje pouzdanje stavljati u Gospodina. Neka On sve sretno privede kraju, a i nas neka pobožanstveni kako bismo i mi bili pouzdan oslonac drugima.