Datum objave: 28.05.2011
KRŠĆANI - LJUDI NADE
 
  Kršćani jesu ljudi nade i pouzdanja, ali ne ljudi koji će svoje radovanje staviti u nečija isprazna obećanja i tako se nadati neutemeljeno. Osnovno pitanje jest u koga ili u što smo stavili svoju nadu. Što je posao ozbiljniji, veći, to se više planira i razmišlja i ispituje da li će ulaganje u njega nešto donijeti ili će odnijeti i ovo što se ima.

            Kršćani malo više razmišljaju o poslu, o projektu koji je neponovljiv. Ima posljedice iz kojih se ne može ništa naučiti, jer nikad više neće biti prilike da se posao ponovi. Plodovi tog posla se ubiru kroz svu vječnost. Zato i priprava na taj posao i nada za ući u njega mora biti utemeljena na čvrstoj sigurnosti.
            U svim nastojanjima pa tako i za planiranje vječnosti imamo puno prijedloga, mnogo pouke, bezbroj sugestija, i svatko tvrdi za svoje da su najbolje. Ima čak i takvih koji predlažu da nema smisla sada već o tome misliti, jer nemaju baš sigurnosti da vječnost uopće postoji. Drugi možda i prihvaćaju da 'nešto' ima, ali kažu da sada treba živjeti, a o tome što dolazi mislit ćemo nekad poslije.
            Naš Učitelj i Vođa, naš Gospodin sa svom ljubavlju savjetuje da što prije, već sada, odmah potražimo i izaberemo strmi, kamenit, trnovit put jer samo taj put vodi u život. Također nas upozorava: ne znate ni dana ni časa. Nije to zato da nas plaši nego da nas upozori na stvarnost. Razborita osoba to će uzeti ozbiljno. Kao i uvijek, Isus govori najiskrenije, najdobronamjernije, bez ispraznih riječi koje se ugodno slušaju ali koje uvijek ostaju isprazne. Kad Isus nešto kaže, to je jednostavno tako.

            Mi smo povjerovali Isusu Kristu i zato svoju nadu stavljamo u Njega i Njegovu Crkvu. Njegova ponuda je tako veličanstvena da je čovjeku ponekad i teško povjerovati. Još k tome mnogi svakodnevni događaji kao da povećavaju tjeskobu i nesigurnost za prihvaćanje Isusovog puta i načina ostvarenja cilja. Usprkos svega mi svoju nadu stavljamo u Njega. Poteškoća nam se pojavi onda kada se stvari ne događaju kako mi mislimo da bi se trebale događati. Ipak u svemu možemo nesumnjivo vidjeti da se Isusova obećanja ispunjavaju. I radi Njegovih riječi koje su se već ispunile znamo sebi obrazložiti tu nadu koja je u nama, i još sigurnije prihvatiti sve Njegove savjete.
            Zato smo opet pozvani da učvršćujemo tu nadu u Njega, jer znamo kome smo povjerovali. Znamo da je u Njemu sigurna nada, a da je izvan Njega nema.