Datum objave: 09.05.2012
O S T A T I   U   L J U B A V I   N J E G O V O J
 
Ljubiti znači  ž i v j e t i    p o    N j e m u.
Živjeti po Njemu znači čuvati N j e g o v e   zapovijedi.

         Kako nam je uvijek iznova potrebno preispitati upotrebu i shvaćanje riječi l j u b a v. Tako nam se lako i neprimjetno može potkrasti da to ne znači to. Neka nas i danas u tome pouči Riječ Božja.
         Ljubav koja ide za sebičnim posjedovanjem zapravo nije ljubav. A sebično posjedovanje može iz sebičnosti pojedinca prerasti i u sebičnost u dvoje, te sebičnost u obitelji. Kod židovskog naroda vidimo da je prerasla i u nacionalnu sebičnost. To nam osobito iznosi primjer Petra apostola kad je spoznao da Krist donosi spasenje i poganima. Osobno je postupio kako je spoznao da je volja Božja, a onda je imao neprilika te se morao opravdavati i pred vjerskom zajednicom koja je navikla od prije živjeti židovski mentalitet nacionalne zatvorenosti. Susret Petra i Kornelija, o kojem govori prvo čitanje, prouzrokovao je kod nekih sumnjičavost. Ali bilo je i onih koji su radi te spoznaje slavili Boga. U tom primjeru prepoznajemo i današnju situaciju Crkve.
         Božja se ljubav doista očitovala u potpunosti, i to prema svim ljudima, prema svim narodima, ne uzimajući u obzir nikakve razlike među njima. Za sve "Bog Sina svoga posla u svijet da živimo po njemu" (2.čit). Spoznajemo da Bog daje šansu i onima koji ne služe njegovim interesima. Prava ljubav se počinje razvijati "tek u ljubavi prema onima koji ne mogu služiti mojim interesima", rekao je E. Fromm. Takvom nesebičnom i nepristranom Božjom ljubavlju pozvani smo služiti Božjim interesima - spašavanju bližnjega, i u toj potrebi ne gledati razlike.
         Pogrešno bi bilo zaključiti da razlike treba zanemarivati, ili čak ukidati. To ponekad prijeđe u krajnost, pa se nađe mišljenja da je na štetu zajedništva ako netko i spominje razlike. Tako se lako dogodi da niti između učitelja i učenika, između oca i sina, između pojedinih službi u zajednici -"nema razlike". Na taj se način gubi identitet, gubi se specijalnost, gubi se mogućnost davanja i primanja, gubi se mogućnost uzajamnog obogaćivanja. Ako nemaš ništa specijalno svoga, nemaš što drugome dati.

         Kako se odnositi prema tim potrebnim i razumljivim razlikama u zajednici, također nam daju primjer osobe Petra - Pape i Kornelija - još nekršćanina. Vidimo kako je duboko poštovanje Kornelijevo prema službi apostola Petra. U isto vrijeme vidimo kako je još dublja istinski ponizna svijest Petrova koji odbija Kornelijeve počasti tako važnim riječima: "I ja sam čovjek!". Možda često niti ne primijetimo kako je u našim slučajevima baš obratno - naopako: vršitelj službe naglašava važnost i uzvišenost svog položaja, a član zajednice (obiteljske ili vjerske ili..) želi ga uvjeriti da je on samo čovjek. To onda znači: mi smo potpuno jednaki i on meni nema što dati.
         Udijelio nam Gospodin pravo razumijevanje potreba, pa da naše kršćanske zajednice - i obiteljske i vjerske i... - žive pravu ljubav: da živimo po Njemu i čuvamo Njegove zapovijedi.